hrvatski

Autocesta kao mogućnost razotkrivanja vrijednosti i slojevitosti krajolika

U radu se proučava suvremeno oblikovanje mobilnih krajolika – prostora međudjelovanja autoceste i pejsaža. Istražuje se način vizualnog doživljaja pejsažnog konteksta autoceste, primarno iz vizure korisnika prometnice te modeli uspostavljanja međuodnosa prometnog pravca i krajolika na način da cesta pridonosi vizualnoj dostupnosti, uklopljenosti i afirmaciji samoga pejsaža. U prvome uvodnom dijelu uspostavljeni su znanstveno-istraživačka metoda, hipoteze, protokol istraživanja i polazišta, a rad se sastoji iz četiri glavne, međusobno funkcionalno povezane cjeline, u kojima se donosi i znanstveno dokazuje potreba i važnost uspostavljanja veza između obilježja i vrijednosti pejsažnog prostora i autocestovih pravaca koji njima prolaze. Potvrđuje se važnost krajolika za kvalitetu same prometne trase i ističe njena doživljajna kvaliteta. Znanstvenim metodama dokazuje se mogućnost uspostavljanja načina razotkrivanja/čitanja vrijednosti prostora kroz elemente oblikovanja mobilnih krajolika čijim svjesnim oblikovanjem i naglašavanjem autocesta preuzima ulogu svojevrsnog informatora u prostoru. Četirima glavnim poglavljima predhodi općenit pregled specifičnosti vizualne percepcije u pokretu čija obilježja u velikoj mjeri utječu na način planiranja, projektiranja i doživljaja infrastrukturnih krajolika. Povijesni pregled odnosa autocesta i krajolika od početka dvadesetog stoljeća do danas pokazuje evoluciju razmišljanja o njihovu međuutjecaju od izgradnje prvih autocestovnih pravaca do suvremenog doba. Usporedbenom analizom suvremenih primjera ukazuje se na nove uloge autocesta koje, osim prometnog povezivanja, trebaju poprimiti i dodatna značenja te postati prostor novih načina korištenja i područja stvaranja posebnog oblikovog jezika. Provedena sistematizacija izvorni je doprinos ovog rada kojim se ukazuje na višestruke vrijednosti infrastrukturnog prostora: prostorne, gospodarske, ali i umjetničke. Anketnim istraživanjem provedenim na hrvatskim autocestama (primjer autoceste Rijeka-Zagreb) dokazano je da je njihov pejsaž samo djelomično uključen u doživljajnu sliku putovanja te da u potpunosti ne odgovara potrebama korisnika. Ukazano je na nedostatak oblikovnog koncepta pri njihovu planiranju koji bi mogao i trebao pridonijeti povezanosti prometnog toka s krajolikom i njegovoj većoj afirmaciji. Istraživanjem odabranih suvremenih primjera mobilnih krajolika, u svijetu i kod nas, uspostavljena je metoda njihove analize i usporedbe koja je poslužila za formiranje kataloga prostornih odnosa, općih smjernica za oblikovanje krajolika autocesta. Njihov je cilj uspostavljanje što boljeg i višeslojnijeg odnosa autoceste i krajolika na način međusobnog nadopunjavanja i isticanja. Istraživanjem je zaključeno da je krajolik izuzetno važan za postizanje kvalitete prometne trase te pridonosi doživljaju ukupnog putovanja. Autoceste stoga treba iskoristiti kao instrument razotkrivanja vrijednosti i slojevitosti pejsaža, a uvođenjem smjernica za njihovo oblikovanje moguće je utjecati na veću zastupljenost oblikovne komponente u složenom procesu planiranja. Postupnim pomicanjem današnjih ograničenja u zakonski određenim projektantsko-planerskim postupcima moguće je pridonijeti razvoju suvremene estetike hrvatskih mobilnih prostora. Katalogom smjernica za oblikovanje utjecat će se na postupak planiranja i oblikovanja infrastrukturnih prometnih pojaseva (koridora) i krajolika uz njih. Rezultate je moguće primijeniti prilikom konceptualnog promišljanja novoplaniranih prometnih pravaca, ali i za potrebe oblikovanja ili preoblikovanja već izvedenih. Na taj način moguće je pridonijeti isticanju pejsažnih vrijednosti prostora, boljem uklapanju infrastrukture u krajolik te uspostavljanju uloge prometnice kao informatora u prostoru.

autocesta; krajolik; pejsažno oblikovanje; percepcija krajolika

nije evidentirano