hrvatski

Tisućljeća istočnojadranskog brodarstva

Hrvati su tijekom svoje povijesti upotrebljavali izvanredno velik spektar različitih brodo-va. Jedan dio, poboljšanjem konstrukcijskih rješenja u trupu i snasti (jedrilje s jarbolima i križe-vima), toliko su unaprijedili, da se s pravom mogu nazivati hrvatskim tipovima tih istih brodova. Bilo je to moguće jer su povijest vlastitog brodarstva i brodogradnje izgrađivali na tri temelja. Prvi su vlastite brodarske, brodograđevne i plovidbene tradicije prakticirane još u pradomovini. Stoga je doseoba na obalu istočnog Jadrana za njih značila tek izmjenu vrste akvatorija kojim će nastaviti ploviti. O tome svjedoči njihovo lađarstvo (ladva), čiji će se tragovi zadržati sve do da-nas (primjerice trupe i trupice na Neretvi). Drugo, doseobom na istočni Jadran preuzet će starov-jekovnu brodarsku i brodograđevnu tradiciju, kako se to zorno može uočiti na starohrvatskim brodovima iz 9.-11. stoljeća pronađenim pored Nina (srednje kondure). Jer, u konstrukcijskom smislu, to su tek ranosrednjovjekovne inačice liburnskih i histarskih serila ili serilija iz 3. st. pr. Krista. Treće, kontinuirano će iz mediteranskog i brodarstva atlantskih obala Europe preuzimati najbolja brodograđevna rješenja, među kojima će latinsko jedro biti jedno od najvažnijih. Brod s takvim jedriljem, i to čak dva, potvrđuje se već grafitom iz crkvice sv. Luke na Braču (11.-12. stoljeće), prikazujući neretvansko-omišku gusarsku strijelu. Stoga već u 16. stoljeću postižu svjetski ugled izgradnjom dubrovačkog karakuna, u to doba najvećeg, najboljeg i najcjenjenijeg europskog broda, o kojem pjeva i veliki W. Shakespeare (Argosy), a veliki će ugled imati i kasnije kekije, patake, pulake, brigantini, brikovi, barkovi, nave itd. Slično je i danas. Hrvatski brod izgrađen u pulskom ili splitskom brodogradilištu ima izniman ugled u svjetskim relacijama. U priopćenju se donose sve podrobnosti o tom iznimno važnom dijelu hrvatske povijesti.

istočni Jadran; brodarstvo

nije evidentirano