hrvatski

Igra kao poticaj za komunikativnu interakciju u nastavi stranih jezika za odrasle

Igra je prokušana i prihvaćena metoda u nastavi stranih jezika za djecu, no o opravdanosti njezinog uvođenja u učenje stranih jezika za odrasle još postoje dvojbe: da li odrasli učenik prihvaća igru kao metodu, da li u igri uči, ili se tu igrarijama samo gubi dragocjeno vrijeme? Ovaj prilog nastoji potvrditi opravdanost i korisnost uvođenja igara u nastavu za odrasle koji su, ne samo zbog razlika određenih razvojnim ograničenjima, već i društveno-psihološkim i afektivnim faktorima, svakako manje spremni na rizik govorne interakcije na stranom jeziku nego djeca. Iako se kod odraslih u dobi oko tridesete primjećuje nastupanje određenih teškoća u učenju, uvjetovanih biološkim promjenama (znatno slabljenje sposobnosti usvajanja stranih glasova i njihova imitiranja, brzine učenja i sposobnosti memoriranja, a naročito slabljenje spontaniteta), moguće je baš uvođenjem pažljivo i analitički komponirane igre kao poticaja za interakciju, ostvariti potrebnu ravnotežu između kognitivnog i imitativnog i time proces približiti prirodnom, prije svega komunikativnom učenju stranog jezika. Ukupnost jezičnog i nejezičnoga, koja određuje govornu komunikaciju, najuspješnije se ostvaruje upravo kroz igru što proizlazi iz neke fiktivne situacije (s jasno određenim motivom, ciljem i društvenom ulogom komunikacijskih partnera). Učenici u igri koriste jezik kao komunikacijsko sredstvo, spoznajući pritom i neposredno djelovanje svih elemenata govora koji utječu na komunikaciju. Budući da govorna interakcija ovisi o mnogim različitim faktorima, ona može funkcionirati i ako je jezična forma necjelovita, pa čak i pogrešna. A upravo igra kao poticaj za komunikaciju interakciju omogućuje učitelju i odraslom učeniku da se koncentriraju i na korekciju onih grešaka koje nisu čisto formalne prirode (gramatička struktura), a utječu na funkcioniranje komunikacije na stranom jeziku (intonacija, ritam, gesta), oslobađajući odraslog učenika nelagode zbog toga što je pogriješio, oslobađajući tako i nužno potrebni emocionalni prostor za pozitivnu motivaciju. Komunikacijska sposobnost stranca određuje njegove uspjehe i neuspjehe u stranom govornom području. Uspješna nastava stranog jezika mora odraslog učenika stoga dovesti u položaj da relevantnu situaciju, polazeći od vlastitog iskustva i interesa, i govorno savlada. U igri se takve situacije simuliraju, odrasli učenik uvježbava jezičnu i društvenu strategiju ponašanja i nastupanja, unosi svoja iskustva, prikuplja nova, iskušava učinak vlastite komunikacijske sposobnosti, opušteno, bez suzdržanosti, bez strepnje od promašaja ili neuspjeha. Budući da se igra može idealno i vrlo osebujno sama regulirati, bez intervencije učitelja, ona olakšava sudionicima vođenje smislene i funkcionalno određene komunikacije. Uz osvrt na moguću kategorizaciju igara kao metodičkih poticaja za komunikacijsku interakciju u nastavi stranih jezika za odrasle, s nekoliko primjera iz vlastitog nastavnog iskustva, ovaj prilog pledira za igru, ne izvodeći obrazloženja isključivo iz lingvistike, već i iz didaktičko-motivirajućih razloga: lakše se uči ono što je zabavno.

..

nije evidentirano