hrvatski

Modeli odlučivanja u zaštiti okoliša

Predmet ovog rada je definiranje modela za odlučivanje u zaštiti okoliša koji se temelji na neutilitarnom obrascu i koji se mogu koristiti u rudarstvu. Neutilitarni obrazac podrazumijeva podjednako vrednovanje kriterija odlučivanja te je primjeren etičkim pomacima u zaštiti okoliša. Problematika izgradnje modela za odlučivanje povezana je se s indikatorima okoliša, kao i s drugim okolišnim varijablama, koje se primjenjuju u rudarstvu. Indikatori okoliša mogu se definirati kao argumenti funkcija preferencije za odlučivanje. Mjere preferencije za odlučivanje (korisnost, dobrobit, blagostanje) potrebno je najprije odrediti koristeći se funkcijama preferencije. Temeljem općih izraza, moguće je izvesti izraze za izdvojene mjere preferencije indikatora društvene potrošnje i na indikatora utjecaja na okoliš, zbog primjene u odlučivanju. Utvrđivanjem etičkih uvjeta, a uzimajući u obzir potrebu za općim društvenim usuglašavanjem u tu svrhu, postiže se transfomacija mjera preferencije, npr. u dobrobiti u blagostanje. Kao jedinice mjera preferencije odlučivanja primijenjuje se novčana vrijednost sastavnica okoliša i ljestvice mjera pereferencije. Zbog težine određivanja ekonomskih vrijednosti okoliša za sastavnice okoliša u svakoj zemlji posebno, moraju se primijeniti tehnike prijenosa vrijednosti (benefit transfera), kojima se vrijednosti nekih sastavnica okoliša, određenih u drugim zemljama Europske zajednice, mogu prenijeti u Hrvatsku. Radi mogućnosti odlučivanja s različito izraženim mjerama preferencije u istom sustavu, razvija se odgovarajuće definirana kardinalna (intervalna) ljestvica, kojom se to može postići. Višekriterijalni sustavi za podršku odlučivanju, koji se danas primijenjuju u poslovnom odlućivanju i upravljanju za okoliš, odgovarajućim se postupcima prevode u modele za odlučivanje korištenjem neizrazite logike. Prednost neizrazite logike kao metodološkog alata za modele odlučivanja je i pristup rješavanju problema neizvjesnosti (« uncertainity» ) u odlučivanju. Neizrazitom logikom moguće je obuhvatiti i problematiku nominalnog određivanja varijabli koje su važne za odlučivanje. Važan dio modela za odlučivanja su podsustavi za odlučivanje. Podsustavi definiraju ključne kriterije odlučivanja koji ulaze u osnovni izraz za odlučivanje. Indikatori se, po načelu hijerarhije, združuju u podsustave (kriterije) prema kojim se provodi odlučivanje. Podsustavi odlučivanja mogu biti temeljeni na načelu trgovanja « trade off» , kao djelomično utlitarni podsustavi odlučivanja, te kao logički podsustavi koji koriste zaključivanje. Takvi podsustavi za odlučivanje mogu koristiti različite jedinice mjere preferencije, od ekonomskih do ljestvica mjera preferencije, koji se u jedinstveni sustav povezuju odgovarajućim, tzv. položajnim, ljestvicama. Kao osnovna logička formula, vezana uz funkciju odlučivanja, koristi se lingvistička varijabla « prihvatljivost za okoliš» , dok je intenzitet svojstva (prihvatljivost), pogotovo kod primjene u odlučivanju socioekonomskih utjecaja, moguće mijenjati lingvističkim transformacijama. Lingvističkih varijable moguće je već definirati temeljem postojećih ekspertnih metoda za odlučivanje, koji već imaju svoju primjenu u rudarstvu. Osim lingvističkih varijabli temeljem ekspertnih metoda, definiraju se znakovite lingvističke varijable za odlučivanje « prihvatljivosti za okoliš» za onečišćenje u zrak i onečišćenje vode. Kao drugi izvor podataka za konstrukciju lingvističkih varijabli, uz ekspertne metoda, koriste se rješenja iz procjene utjecaja na okoliš. Razvijena lingvističke varijabla ima dvije particije, prihvatljivost i neprihvatljivost za okoliš. Lingvističke varijable koje se definiraju temljem ovih podataka, dobivene su korištenjem mjere dokazivanja vjerodostojnosti na skupu. Također, definira se lingvistička varijabla « povoljnosti društvenog blagostanja» , na temelju teorije društvenog blagostanja te korištenja u radu odgovarajuće definiranih etičkih uvjeta. Izraz za izdvojene sastavnice društvenog blagostanja u diskretnom obliku, koji je izveden iz općih izraza za mjere preferencije i prilagođen zahtjevim odlučivanja za okoliš u rudarstvu pokazuju da je duža eksploatacija, uz odgovarajuću primjenu etičkog uvjeta, prihvatljiva i onda kada se uvjeti zaštite okoliša mjenjaju, tj. postrožuju, što se može očekivati u budućnosti. Problematika povezivanja višekriterijalnih modela s ostalim instrumentima za donošenje odluka u upravljanju za okoliš (npr. okolišno modeliranje), može se rješavati primjenom metodološkog aparat neizrazite logike i matematike. Izdvajaju se modeli okolišnog inžinjerstva koji su zanimljivi za primjenu u rudarstvu za površinsku eksploataciju. Zajedno, modeli okolišnog inžinjerstva mogu, s podsustavima i sustavom odlučivanja, činiti tzv. hibridne sustave, što otvara mogućnost zajedničkog korištenja tradicionalnog inžinjerskog (matematičkog) modeliranja i ekspertnih sustava koje je moguće izraziti neizrazitom logikom i matematikom. Druga važna povezanost treba biti s poslovnim odlučivanjem u rudarstvu, koje bi trebalo prije svega omogućiti formiranje tehnoloških varijanti za odlučivanje za okoliš. Sustavi odlučivanja zasnovani na pravu dosljedno su rezultat razvoja neutilitarnih sustava (modela). Neke značajke takvih sustava moguće je već sada navesti, kao što je nezaobilazna korištenje odgovarajuća etička mjerila, tj. primjenu moralno obvazujućih normi prema sastavnicama okoliša. Dio tih mjerila može se dobiti odgovarajućim približavanjem kroz neutiltarne sustave odlučivanja, uključivanjem tzv. etičkih uvjeta na kojima je moguće poraditi i prema prijedlozima iz ovog rada.

Modeli; odlučivanje; okoliš; neutilitaran; mjere preferencije; neizrazita logika; lingvističke varijable; podsustavi; ekspertni; procjena utjecaja

nije evidentirano