hrvatski

Učestale samokontrole – Učinak na glukoregulaciju kod bolesnika liječenih oralnim hipoglikemizantnim lijekovima

Cilj istraživanja bio je utvrditi utječe li edukacija uz učestale samokontrole koje omogućuju uvid u učinak dijetalnih pogrešaka na razinu glikemije, na regulaciju šećerne bolesti tipa 2. Provedeno je pilot-istraživanje u koje je uključeno 8 ispitanika (2 žene) sa šećernom bolesti tipa 2 prosječnog trajanja 6, 29± 4, 72 godina koji su liječeni oralnom terapijom, uz kontrolnu skupinu jednake veličine. Nakon provedene doedukacije o dijabetičkoj prehrani bolesnici su uključeni u tromjesečno ispitivanje. Jednom mjesečno te na kraju ispitivanja u tri uzastopna dana mjerili su GUP 7x dnevno, a ostale dane 1x dnevno. Bolesnici su vodili dnevnik unosa hrane uz klasifikaciju obroka prema veličini. HbA1c je mjeren na početku i na kraju istraživanja, te je uspoređen s kontrolnom skupinom koja je bila na kontrolnim pregledima u istom vremenskom razmaku, ali bez provedene doedukacije i intenzivnog mjerenja. Medijan HbA1c je na početku iznosio 8, 2%, (raspon 7, 6-9, 3), a na kraju 6, 6% (raspon 5, 1-7, 0%), uz statistički značajnu razliku (p<0, 05, Wilcoxon signed-rank test), dok je kod kontrolne skupine na početku bio 7, 9% (raspon 6, 7-8, 9), a na kraju 6, 3% (5, 7-9, 4), bez statistički značajne razlike između dviju vrijednosti (p=0, 06). Istraživanje je pokazalo da učestala samokontrola pomaže bolesniku da bolje razumije utjecaj prehrane na regulaciju šećerne bolesti.

samokontrole; šećerna bolest; regulacija

Kolegica Manja Prašek je i redoviti član projekta 034-000-3337