hrvatski

Transformacija stanovanja i stambenih statusa kao važnih pokazatelja promjene društvene strukture

Stan i stanovanje kao najveće materijalne i simbolične vrijednosti svakog kućanstva od početka 1990-ih doživjele su bitne transformacije. U ovom se radu analiziraju dvije ključne transformacije. Transformacija stambenih statusa nastalih prodajom društvenih stanova kada je Hrvatska postala nacijom vlasnika stanova. Hrvatske su promjene bile radikalnije od promjena u drugim srednjoeuropskih tranzicijskih zemalja. U strukturi stambenih statusa smanjuje se udio socijalnih stanova, a projekti javnih najamnih stanova tek se razvijaju na lokalnim razinama. Struktura stambenih statusa s dominacijom vlasnika stanova ranjiva je glede socijalne i gospodarske održivosti. Ulaskom u Europsku uniju dominacija vlasničkih statusa bit će preprekom korištenju strukturalnih fondova za područje urbane obnove i socijalnog stanovanja. Transformacija stambene opskrbe prema tržišnom modelu podmirivanja stambenih potreba dovodi do bitnih promjena u društvenoj strukturi i važnosti stambene potrošnje. Rezultati analize upućuju da su potpore uglavnom usmjerene prema pripadnicima srednjih društvenih slojeva, a izostanak socijalnih stambenih programa upućuje na poteškoće institucionalizacije programa socijalne države u ovom području važnom za socijalni i gospodarski razvoj zemlje. Treći dio analize, oslanjajući se na dodatnu obradu rezultata iz drugog istraživanja, upozorava na društvene nejednakosti glede standarda stanovanja te izvjesne regionalne nejednakosti i deprivelegirane društvene skupine. U završnom dijelu analiziraju se izazovi europeizacije stambene politike u Hrvatskoj te se objašnjavanju razlozi zaostajanja u ovom području razvoja u odnosu na druge srednjoeuropske tranzicijske zemlje. Procjenjuju se i mogući utjecaji procjene stambenih potreba, kao europske prakse modernizacije stambene politike.

stanovanje; stambena politika; Hrvatska

nije evidentirano