hrvatski

Suočavanje s gubitkom posla: strategije i prediktori.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati prediktore načina suočavanja s gubitkom posla, strukturu strategija suočavanja te medijacijski učinak načina na koji nezaposlene osobe procjenjuju gubitak posla u okviru Lazarusove teorije stresa. Istraživanje je provedeno u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnoj službi Zagreb, a sudjelovale su 462 nezaposlene osobe. Istraživanjem je obuhvaćeno 4 skupina varijabli: demografske varijable, resursi suočavanja, kognitivna procjena te strategije suočavanja koje se mogu svrstati u strategije usmjerene na kontrolu i strategije usmjerene na izbjegavanje. Hijerarhijskim regresijskim analizama uglavnom su potvrđene postavljene hipoteze. Najbolje objašnjena strategija suočavanja je proaktivno traženje posla i može se općenito zaključiti da posao više traže osobe koje posjeduju više resursa, a ujedno imaju i više financijskih poteškoća. Distanciraju se više osobe koje gubitak posla doživljavaju više stresnim, a imaju nisko bazično samovrednovanje i vjeruju da će teško dobiti posao. Strategija umanjivanja značenja posla više je korištena kod osoba koje gubitak posla procjenjuju manje stresnim, a pokazuju manju namjeru traženja posla. Spremnost na obavljanje povremenih poslova veća je kod muškaraca i onih s većim financijskim teškoćama. Medijacijski učinak kognitivne procjene utvrđen je samo za vezu bazičnog samovrednovanja i umanjivanja značenja posla.

gubitak posla; nezaposlenost; stres; suočavanje; strategije suočavanja; kognitivna procjena; resursi suočavanja

nije evidentirano