hrvatski

Naratološka, socioantropološka i lingvostilistička interpretacija triju usmenih priča iz sela Okjucina na otoku Visu

Autor je u Komiži zabilježio tri izvorne priče iz napuštenog sela Okjucina na sjevernoj obali otoka Visa. Te tri priče pripovijedaju dva pripovijedača koji ne poznaju priču /priče drugog pripovjedača. Iznenađujuća je povezanost tih priča koje motiv mačke povezuje u narativnu cjelinu sa zajedničkom poantom na kraju treće priče. Taj slučajni narativni sklop izazov je autoru za trovrsnu interpretaciju: naratološku, socioantropološku i lingvostilističku. Autora zanima naratološka struktura priča, pozicija pripovjedača, dijegetička i mimetička razina naracije. Isto tako njegova interpretacija zahvaća i dubinsku socioantropološku strukturu priča koje kao transdijegetička narativne cjelina svjedoče o nastanku i nestanku jednog malog insularnog svijeta. Autor uočava napetost između dvije međusobno suprotstavljene sile: centripetalne, koja okuplja i koncentrira ljudsku zajednicu i centrifugalnu koja ju raspršuje. Te dvije sile simbolički se vežu za motiv pijetla koji simbolizira solarni princip - Eros, i motiv mačke koja je simbol podzemlja, mraka, smrti: Thánatosa. U lingvostilističkom pristupu interpretaciji autor govori o specifičnosti dijalektalne stilistike s obzirom na dijakronijsku perspektivu jezične mijene organskog idioma te s obzirom na kontekst standardnoga jezika. Lingvostilističke interpretacije otkrivaju bogatstvo usmenog izraza oralno-auralne kulture.

usmena književnost; Komiža; stilistika; naracija; antropologija

nije evidentirano