hrvatski

Okvir za pjesmarice

Pjesmarice, kao (rukopisni) zbornici koji sadrže isključivo ili pretežito stihovane tekstove poznatih ili nepoznatih autora, postavljaju pred opisivače niz problema. U pjesmaricama očekujemo, naime, tekstove različite dužine, radove nepoznatih i poznatih autora, prozu i poeziju različitih žanrova, tekstove s naslovima i bez njih, na različitim jezicima, u različitim metričkim i strofičkim oblicima, tekstove cjelovite i fragmentarne, inačice već poznatih (prijevode i parafraze), tekstove s nizom realija (upućene konkretnim adresatima, potaknute konkretnim događajima, osobama, mjestima), tekstove koje su raniji istraživači već objavili ili o njima pisali. Kao fizički predmeti ? rukopisni kodeksi ? pjesmarice raspoređuju tekstove na stranice folija (numerirane ili ne) ; tekstovi su pisani istom rukom (katkad poznatom) ili različitima ; neki mogu biti precrtani, izbrisani, zamrčeni. Nadalje, kodeksi mogu biti likovno ukrašeni (inicijalima, samostalnim ilustracijama) ; tekstovi mogu imati marginalije (opet: ruke pisara glavnog teksta ili tuđih ruku), povezane s tekstom ili o njemu neovisne ; mogu imati paratekstualna pomagala poput popisa sadržaja. Napokon, tekstovi u pjesmaricama imaju najmanje dvostruku pripadnost: oni su istovremeno dio pjesmarice i samostalni entiteti ; također, pripadaju i cjelini pojedinog opusa, pojedinog djela, pojedine vrste i razdoblja ? kao što pripadaju i kodeksu u kojem su sačuvani. Kako pregledno prikazati sve ove (katkad i proturječne) osobine pjesmarica i njihovih tekstova? Naznačivši ogledna rješenja dosadašnje tekstologije i filologije (hrvatskih i latinskih tekstova), ispitat ću i mogućnosti drugačijeg pristupa: računalne organizacije podataka i meta- podataka tekstova i pjesmarica.

pjesmarice; digitalizacija; baza podataka; tekstologija; novolatinska književnost

Priložena prezentacija rada.