hrvatski

Metafizika - Uvod

Metafizika je temeljna odrednica europske filozofijske tradicije. Njezini prominentni predstavnici pokušavali su u različitim povijesnim epohama, u skladu s raspoloživim znanjem, dati odgovor na pitanja o zadnjim uzrocima stvarnosti i principima spoznaje, kao i jedinstvu znanja. Jedan od takovih principa jamačno je sadržan, prema obrazloženjima Platona i Aristotela, u teoriji identiteta, i njezinu komplementu, načelu protuslovlja, temeljnom načelu kako je nemoguće prihvatiti da nešto istodobno jest i da nije. Ovo je načelo preduvjet suvisloga govora, znanstvenog argumentiranja i međusobnoga komuniciranja. Koliko god se u suvremenoj filozofiji pokušavalo temeljno polazište metafizike reducirati na pitanje o empirijskoj strukturi ljudskoga razumijevanja i metafiziku zamijeniti filozofijskom antropologijom, svako fundirano promišljanje o naravi i strukturi svjesnoga života, poglavito o njegovu osmišljenju, suočava nas s neizostavnim metafizičkim pitanjem i svemu onome što je Kant svojedobno okarakterizirao antinomijama ljudskoga uma. Ima li se u vidu da je jedno od temeljnih, zajedničkih obilježja metafizike subjektivnosti i suvremene analitičke filozofije sadržano u uvjerenju da je univerzalni um i razum preduvjet svake spoznaje i suvisle komunikacije, metafizika će nedvojbeno ostati, Kantovim rječnikom rečeno, „ znanost o prvim principima ljudske spoznaje“ u kojima su fundirani preduvjeti našega iskustva. Koliko će pak metafizika moći poslužiti kao oslonac i orijentacija u osmišljavanju svjesno vođenoga života i tako sačuvati intenciju prve filozofije, ovisit će o intenzitetu metafizičkoga promišljanja.

Metafizika, ontologija, svijest, svijet, subjekt, supstancija, Bog

nije evidentirano