hrvatski

Zofka Kveder, od rodnog do nacionalnog identiteta

U Arditima na otoku Krku, drami s tezom jugoslavenskog unitarizma napisanoj 1922, Zofka Kveder uzima kao građu stvarni događaj pobune Krčana protiv D'Annunzievih legionara u prosincu 1920. U izlaganju se najprije istražuju povijesne okolnosti događaja. Obrada krčkih zbivanja u drami je izrazito propagandna, i zastupa mitsko i misionarsko shvaćanje nove jugoslavenske rase. Militaristični diskurs ovog dijela opusa Zofke Kveder (u koji spada i njezina drama Unuk kraljevića Marka) u suprotnosti je s autoričinim ranijim pacifizmom i feminizmom. Budući da je do njezine preobrazbe došlo tijekom prvog svjetskog rata, u izlaganju se nakratko interpretira roman Hanka (1918). U Hanki se, osim pacifizma, pronalaze uznemirujući motivi teškoće susreta s Drugim, koji se, u rasponu od neposlanih ljubavnih pisama do antisemitizma, ovdje uokviruju zajedničkom interpretativnom kategorijom strepnje (anxiety). Kao psihoanalitički pojam strepnja se koristi i u tumačenju kolektivnih raspoloženja, osobito onih koja vladaju nakon velikih trauma poput rata (Salecl 2007), pa u tom smislu glavni interes ovoga izlaganja i nije razumijevanje autoričina individualnog razvoja, već kulturnog konteksta u kojem se on odvio. Put od prikrivene ksenofobije u Hanki do otvorenog zastupanja nedemokratskih ideja u Arditima tumači se s obzirom na masovna zbivanja u Evropi u dvadesetim godinama, u kojima su autoritarne ideologije predstavljale prividni izlaz, a zapravo tragičan uvod u novo doba strepnje.

Z. Kveder; G. D'Annunzio; Orjuna; strepnja; fašizam; antisemitizam

nije evidentirano