engleski

Sustainable urban planning and energy

Propitivanjem scenarija razvoja urbanih područja moguće je ispitati međuovisnost modela razvoja i njihovog utjecaja na potrošnju energije i emisiju stakleničkih plinova. Disperzirani grad kao model širenja urbanih područja najnepovoljniji je oblik u svakom pogledu. Međutim, u većini slučajeva danas se gradovi, pa tako i u Hrvatskoj, šire upravo tim modelom. Širenje grada koje karakterizira niska gustoća stanovanja, rezultira nizom nepovoljnih učinaka na okoliš. To su prvenstveno velika potrošnja energije (najveća u odnosu na ostale oblike) te konstantno širenje i zauzimanje novih prostora (eng. greenfield sites). Takvo širenje zahtijeva veća početna ulaganja u prateću infrastrukturu - prometnu i komunalnu, a nakon realizacije istih nastavlja se nepovoljno djelovanje kao posljedica relativno velikih udaljenosti koje je potrebno prevaliti kako bi se osigurale osnovne životne funkcije osim stanovanja (rad, trgovina, obrazovanje, kultura...). U Hrvatskoj je donekle zanemarena činjenica da je moguće učiniti velike uštede energije samim procesom prostornog i urbanističkog planiranja putem usklađenja interesa različitih korisnika u prostoru, a u cilju održivog razvoja. Potrebno je uskladiti lokacije mogućih izvora energije, infrastrukturu prijenosa i distribucije energije kao i lokacije najvećih korisnika. Postoje zablude ili nedovoljna informiranost o tome da se kontrola korištenja energije i najveće uštede mogu ostvariti prvenstveno prilikom projektiranja pojedinačnih građevina koristeći odgovarajuće građevinske materijale i tehnološka rješenja. Slijedom toga, najviše istraživanja se obavlja u tom području koje adekvatno prati i zakonska regulativa. Na razini urbanističkog planiranja, po pitanju energije potrebno je odgovoriti, upravo odabirom odgovarajućeg prostornog modela koji ne podrazumijeva samo širenje urbanih prostora na nova područja nego i rekonstrukciju postojećih napuštenih industrijskih zona i lokacija vojne namjene. Povećanje gustoće postojeće izgrađene strukture, pridonosi smanjenju energije utrošene u prometu potrebnom za funkcioniranje novih dijelova grada. U tom smislu djeluje i dobro organiziran javni prijevoz, te alternativni vidovi prijevoza. Postupkom povećanja izgrađenosti smanjuje se i ukupna potreba za energijom u gradu putem odabira tipa građevina (različitih tipologija kolektivnog stanovanja), te korištenjem građevina (potrošnje energije u korištenju stambene jedinice u višestambenoj zgradi znatno je manja od stambenih jedinica u slobodnostojećim ili poluugrađenim obiteljskim kućama). S energetskog stanovišta jedna od prednosti odabira tipologije « ; niske višestambene izgradnje» ; je što omogućuje optimalno osunčanje građevina. U procesu planiranja izrazito su važni elementi lociranja naselja i građevina (konfiguracija terena, nagib terena, raspoloživa infrastruktura, ..) kao i mikroklima (brzina i smjer vjetrova, osunčanje, zagađenost zraka, … ) jer su u direktnoj ili indirektnoj vezi s potrošnjom energije. Postoji potreba za daljnjim istraživanjima u području planiranja koja bi bila usmjerena prema racionalnom korištenju ne samo prostora, što je jedan od primarnih ciljeva, već i prema planiranju koje će upravo gospodarenjem prostorom omogućiti racionalno korištenje energije te u skladu s tim djelovati po principima održivosti. Bitno je naglasiti i ustrajati na činjenici da se ekonomično upravljanje energijom u području arhitekture i urbanizma događa na svim razinama. Ugradnja deklarativnih političkih ideja u fizički prostor (održivost, ušteda energije, razvoj) odvija se procesom planiranja na svim njegovim razinama od Strategije prostornog uređenja RH preko prostornih planova, generalnih (konceptualnih) planova gradova do detaljnih (provedbenih) planova.

energy; environment; sustainable planning

nije evidentirano