engleski

Uloga upale u patogenezi i ranoj dijagnostici raka prostate

Karcinom prostate je jedan od vodećih zdravstvenih problema muškaraca druge i tre¬ će životne dobi. Na njega otpada značajan udio od ukupnog broja svih malignih bolesti u muškaraca starijih od 50 godina, a incidencija se povećava svakim desetljećem, te je on na Zapadu najčešća maligna bolest muške populacije i drugi uzrok smrti. Nagli porast incidencije rezultat je starenja populacije, stoga i po¬ rasta udjela muškaraca u rizičnoj dobi. Sve bolja informiranost, šira primjena dijagnostičkih testova kao što je prostata specifični antigen (PSA) i transrektalna biopsija prostate doveli su do porasta broja bolesnika u kojih je dijagno¬ sticiran lokalizirani karcinom. Do sada su potvrđeni faktori rizika: dob, rasa, karcinom prostate u obitelji, dijeta i hormoni. Odavna je poznato da prostatitis, benigna hi¬ perplazija prostate i karcinom mogu koegzistirati u prostati, no još nije jasna povezanost između karcinoma i upale u prostati. Ipak, u novijim publikacijama sve je više dokaza o direktnoj ili indirektnoj povezanosti kronične upale i/ili infekcije i karcinoma prostate. Kritičkim pregledom važnijih recentnih epidemioloških stu¬ dija i metaanaliza vidi se da muškarci koji su preboljeli prostatitis ili spolno prenosive bolesti imaju povišen rizik od karcinoma prostate. Kronična upala povezuje se s razvojem mnogih malignih bolesti, uključu¬ jući tumore jednjaka, želuca, jetre, mokraćnog mjehura, debelog crijeva. Gotovo svi ti tumori pove¬ zuju se sa specifičnim infektivnim agensom ili okolišnim faktorima. Neovisno o etiologiji, smatra se da kronična upala u prostati kao reakcija na patogen inducira karcinogenezu oštećenjem stanica i/ili genoma, te stvaranjem tkivnog mikrookoliša bogatog citoki¬ nima i faktorima rasta koji izazivaju replikaciju stanica, angiogenezu i reparaciju tkiva. Za molekularnu patogenezu karcinoma prostate vezane su i somatske alteracije gena koji su angažirani u obrani protiv upalnog oštećenja stanica te u proce¬ su regeneracije stanica. Novija saznanja iz područja epidemiologije, genetike, molekular¬ ne patologije i upalne toksikologije sugeriraju da su kronični upalni procesi u prostati direktno upleteni u patogenezu karcino¬ ma prostate. S druge strane, potvrđeno je da upala u prostati svojim učinkom na porast vrijednosti serumskog PSA biokemijski imitira karcinom, na taj način smanjuje njegovu osjetljivost i specifičnost u ranoj detekciji, te se znatan udio bolesnika nepotrebno podvrgava ponavljanim biopsijama prostate. Međutim, nedostaju jasne preporuke za primjenu ovih saznanja u kliničkoj praksi. U literaturi još nisu jasno definirane indikacije za ponavljanje biopsije prostate niti koliko puta biopsiju treba ponavljati. Nije jasno treba li prisutnost upalnog infiltrata u nalazu biopsije prostate bez karcinoma interpretirati kao bezazleni nalaz ili ga treba smatrati induktorom karcinogeneze i indikacijom za pomnije praćenje bolesnika i ranije ponavljanje biopsije. Prepoznavanje i procjena upalnog infiltrata može pomoći u procjeni i daljnjem odlučivanju nakon negativne biopsije prostate u bolesnika povišenog rizika, te u razumijevanju uzroka abnormalnog porasta ukupnog PSA i pada slobodnog PSA. Veliku nadu u budućim planovima prevencije karcinoma prosta¬ te pružaju upravo strategije u smislu prevencije i liječenja upalnih bolesti prostate i spolno prenosivih bolesti. Buduće strategije u kemoprevenciji i ranoj detekciji raka prostate koje proistječu iz ovih saznanja uključuju: 1/ antioksidanse ; 2/ protuupalne lijekove (antiflo¬ gistike) ; 3/ sprečavanje, otkrivanje i antimikrobno liječenje prostatitisa. Kritički je prikazana recentna literatura.

prostate cancer; inflammation

nije evidentirano