hrvatski

Ban i/ili kralj? Glazbene svečanosti u čast velikodostojnika u Zagrebu u drugoj polovici 19. stoljeća

U radu se na temelju izvora – prvenstveno novinskih napisa iz zagrebačke periodike, ali i memoara i rezultata u dosada objavljenim tekstovima – opisuju i analiziraju svečanosti i društveno-umjetničko-politički kontekst prigodom dolazaka austrijskoga cara i hrvatskoga kralja Franje Josipa u Zagreb (1852., 1869. i 1895.) te dočeci prigodom dolazaka u Zagreb banova, od Josipa Jelačića 1848. do Karolyja Khuen-Hederváryja 1883. godine. U glazbenim svečanostima koje teže reprezentativnosti u relativno malenom Zagrebu sudjeluju sve raspoložive snage, a u nekim prigodama – kao npr. pri dolasku Franje Josipa – pojačane i snagama izvan gradskih kapaciteta. Izvodiocima-pridošlicama to je prilika da se pokažu, a gradu da sjajnije uzveliča događaj. Svečanosti redovito obuhvaćaju tri razine: crkvenu (svečana misa, Te Deum), građansko-aristokratsko-protokolarnu (kazališne i plesne svečanosti, koncerti) te zabavu za narod (hrana, piće, pjesma i ples). U crkvenoj i protokolarnoj svečanosti sudjeluju organizirani profesionalni glazbenici civili i vojnici, virtuozi, diletanti i učenici, a u trećoj pučke grupe i pojedinci. Često se proslave, međutim, događaju istovremeno i u pokrajini – i to u obje razine: prigodom proslave carskog rođendana ili imendana i prigodom instalacije bana koji je po volji većini naroda, ali i različitim slojevima društva. Tako je Jelačić uživao nepodijeljeno priznanje i simpatiju i u vojnim i crkvenim i građanskim i aristokratskim krugovima, pa je njegovo imenovanje slavljeno u mnogim dijelovima Hrvatske. Na temelju opisanih primjera razvija se zaključak da su i ban i kralj dobivali svoja priznanja u čemu je vladar bio neprikosnoven, a ban je kao običan smrtnik svoje slavlje morao zaslužiti. Dvije razine glazbenih svečanosti u okviru slavljenja visokih ličnosti u Zagrebu traju paralelno, jedna drugu ne isključuju, upravo zato jer se radi o različitim kategorijama odličnika.

Zagreb; glazbene svečanosti; kazalište; 19. stoljeće; Josip Jelačić; Karoly Khuen-Héderváry; Franjo Josip I.; Musikverein

nije evidentirano