hrvatski

Između znanosti, ideologije i artizma: triptih o socijalnoj povijesti glazbe 20. stoljeća u Splitu

Svjedočeći vremenu slobodoumnosti i demokratizacije svih sfera društvenog života, sazreo je trenutak za refleksivno promišljanje o ideološki angažiranoj umjetnosti minuloga stoljeća i njenoj osjenjenosti političkim zbivanjima unutar specifičnog prostornog i vremenskog kontinuuma. S druge pak strane, pokušaj dezideologizirane, dakle, znanstveno postulirane rasprave o glazbi kao eminentno artističkoj (estetičkoj) disciplini, podrazumijeva odmak od njenog, makar i eksplicitno naglašenog, ideološkog ozračja. U tom procjepu između znanosti, ideologije i atrizma, pokušalo se, temeljem primarnih izvora i dostupne građe iz dnevnog i periodičnog tiska, rasvijetliti specifičnost društveno-povijesnog realiteta glazbe spomenutog razdoblja na primjeru "splitskih" skladatelja (Gotovac, Tijardović, Papandopulo, Bombardelli) čiji je kreativitet na različite načine, u većoj ili manjoj mjeri, bivao suočen s ideologiziranim prostorima. Ta činjenica, međutim, ne oslobađa obveze da se pogledom unatrag, izvan ideološkog konteksta, pristupi objektivnoj arbitraži i evaluaciji umjetničke vrijednosti njihovih opusa. Usporedni, znanstveno argumentirani, optok misli o pojedinim dijelovima i cjelini ovako postavljenog triptiha, provocira oveći niz pitanja o mogućnostima očuvanja artističke individualnosti u ideologiziranoj realnosti. Odgovori iznijeti ovom studijom vjerojatno nisu konačni, no zacijelo predstavljaju značajan prilog izučavanju nekih novih smjernica socijalne povijesti glazbe 20. stoljeća otvarajući prostore za njenu dalju nadgradnju.

20. stoljeće, angažirana umjetnost, socijalna povijest glazbe, ideologija, znanost, estetika, splitski skladatelji, Jakov Gotovac, Ivo Tijardović, Boris Papandopulo, Silvije Bombardelli

Rad je tiskan paralelno i na engleskom jeziku