hrvatski

Nova hrvatska nalazišta primorske dimovice

U ožujku ove godine, skoro u isto vrijeme, otkrili smo dva nova nalazišta primorske dimovice (Pseudofumaria acaulis (Wulfen) J. Holub). Jedno je u pukotinama okomitih stijena jezera Zmajevo oko u Rogoznici, a drugo u pukotinama starog zida u mjestu Borje, 15 km jugoistočno od Orebića na poluotoku Pelješcu. Primorska dimovica tipična je ilirsko-jadranska endemična vrsta, koja je najvećim brojem svojih nalazišta vezana za vanjski rub jadranskih otoka. Nekoliko nalazišta nalazi se u obalnom području Hrvatskog primorja, a jedno u kanjonu rijeke Neretve (Mostar). Ovakav raspored nalazišta upućuje na zaključak kako se ta vrsta formirala i diferencirala u obalnom dijelu plejstocenskog Jadrana (donji kvartar, prije 1.8 miljuna godina). Današnji vanjski niz jadranskih otoka je ostatak plejstocenske obale Jadrana. U Crvenoj knjizi biljnih vrsta uvrštena je u kategoriju rijetkih vrsta hrvatske flore (Trinajstić, 1994). Nalazište na jezeru Zmajevo oko popunjava prazninu u arealu vrste između Šibenika i otoka Vela Kluda, dok nalazište u mjestu Borje, uz ono na otoku Lastovu, pripada najjužnijim u arealu vrste. Primorska dimovica razmnožava se sjemenom koje se ukopava u pukotini stijene. Prema Crvenoj knjizi biljnih vrsta RH raste pojedinačno, a samo na otocima Ugljanu i Lastovu postoje razmjerno bogate populacije. Populacije na Zmajevom oku i u Borju su male. Vrsta može biti ugrožena ako dođe do ugrožavanja staništa. Uz primorsku dimovicu na stijenama uz Zmajevo oko naći ćemo još neke vrste: Ephedra fragilis subsp. campylopoda, Alysanthus sinuatus, Coronilla emerus subsp. emeroides, Melica ciliata, Polypodium australe i dr. U Borju primorska dimovica raste uz vrstu Inula verbascifolia.

primorska dimovica; nova nalazišta; Hrvatska

nije evidentirano