hrvatski

Ribe, bioindikatori kakvoće vode

Voda kao životni prostor djeluje na živa bića svojim fizikalno-kemijskim osobitostima. Optimalnima se smatraju oni koji stvaraju uvjete u kojima određena vrsta organizama sačuva karakterističnu izmjenu tvari, te omogućuje biološki napredak vrste. Promjenjivost pojedinih faktora vodenog staništa ima ekološko značenje za život u vodi. Analiziranje pojedinih parametara kakvoće vode ukazuje na trenutno stanje vodene sredine, no organizmi koji tu obitavaju djeluju kao bioindikatori i svojim fiziološkim /patofiziološkim stanjem projeciraju trenutna zbivanja u njoj, ali i ona od prije tjedan, dva, mjesec, godinu pa i više. Kakvoća vode u kojoj riba obitava veoma je važna za njezin opstanak. Ribe žive u određenom rasponu osnovnih parametara (temperatura, kisik, pH, amonijak, organska tvar, tvrdoća vode) unutar kojih mogu nesmetano funkcionirati. Svako prekoračenje minimalnih ili maksimalnih granica dovodi do promjene njihovog fiziološkog statusa. Budući da su svi parametri kakvoće vode međusobno ovisni, često puta će i njihove rubne vrijednosti u kombinaciji sa nekim drugim parametrom biti pogubne. Naravno, raspon osnovnih parametara kakvoće vode varira i s obzirom na vrstu ribe (salmonidi su jedna od najosjetljivijih vrsta). Danas se često spominje bolest kao mogući indikator zagađenja. Razlog tome je složenost procesa koji mogu sudjelovati u njezinom nastanku. S jedne strane je riba koja je stalno izložena različitim uzročnicima bolesti koji su pod kontrolom imunološkog sustava, dok je s druge strane promjena fizikalno-kemijskih parametara vode, ali i zagađivala u njoj koji mijenjaju taj isti sustav bilo da ga inhibiraju bilo da ga stimuliraju. Bolesti ne moraju nastati samo zbog promjene kakvoće vode ili ulaska zagađivala u vodotoke već i zbog stres stanja koja mogu biti izazvana manipulacijom, mrijestom, migracijom i spolnim sazrijevanjem riba, ali i zbog različitih drugih uzroka. No unatoč dosadašnjim saznanjima još uvijek je vrlo teško interpretirati uzročno-posljedičnu vezu kakvoća vode � bolest. Promjene koncentracija (smanjenje ili povečanje) nekih parametara kakvoće vode mogu bitno utjecati na razvoj, rast, ali i zdravstveni status organizama u vodi : - kisik ( smanjenjem njegove koncentracije dolazi do smanjenja aktivnosti ribe, mogućnosti iskorištavanja hrane i opće otpornosti), (Alabaster i Lloyd, 1982 ; Branson, 1993 ; Treer i sur. 1995) ; - ugljični dioksid ( u manjim ili većim dozama izaziva acidozu odnosno alkalozu) (Alabaster i Lloyd, 1982 ; Branson, 1993 ; Craig, 1993) ; - pH vrijednost ( niski pH uvjetuje promijenu kemijskog i biokemijskog sastava tkiva, smanjuje osmoregulaciju, utječe na razinu hormona u tkivu, djeluje na smoltifikaciju riba, prekida njihovu reprodukciju) ( Čož-Rakovac, 1998) ; - temperatura ( djeluje na metabolizam, embrionalni razvitak, način hranjenja, konverziju hrane, brzinu utroška kisika, te količinu otopljenog kisika) (Alabaster i Lloyd, 1982 ; Branson, 1993 ; Treer i sur. 1995) ; - tvrdoća vode ( utječe na metabolizam i osmotske procese), (Treer i sur. 1995) ; - amonijak (veće koncentracije utječu na povećanje respiracije, skupljanje blizu površine vode, hvatanje zraka, gubitak ravnoteže, iskakanje iz vode, ležanje na boku i spazmatično otvaranje usta i škržnih poklopaca, svijetlom bojom kože pokrivenom debelim slojem sluzi koju isto tako možemo naći i na škrgama, dok unutarnji organi pokazuju distrofične promjene) (Alabaster i Lloyd, 1982 ; Branson, 1993 ; Treer i sur. 1995) ; -nitriti (prekomjerna količina dovodi do stvaranja methemoglobina sa posljedicom hipoksije i cijanoze) (Branson, 1993) ; - organska tvar ( djeluje na smanjenje prozirnosti vode i količine kisika te dovodi do oštećenja nježnih struktura larvalnih oblika) (Alabaster i Lloyd, 1982 ; Branson, 1993) ; - klor ( povečanje razine dovodi do akutnog oštećenja škrga, hipertrofije epitela, nekroze, a napose i do hiperplazije epitela) (Branson, 1993) ; - sumporovodik i metan (veće doze uzrokuju smrtnost dok manje doze uzrokuju oštečenja škrga, jetre i slezene) (Branson, 1993) ; - teški metali ( akutno izlaganje izaziva hipertrofiju i nekrozu epitela škrga, dok kronično izaziva hiperplaziju epitela sa posljedično respiratornim smetnjama, te oštećenjima bubrega i jetre) (Branson, 1993) ; - biocidi (kronično izlaganje izaziva karcinogene, mutagene i teratogene promjene) (Branson, 1993) ; - organska zagađivala (uzročnici su pojave nekih bakterijski, virusnih i parazitarnih bolesti. Subletalne doze izazivaju pojavu anemije sporijeg rasta, oštećenja kože, tumora) (Strunjak-Perović, 1998).

ribe; kvaliteta vode

nije evidentirano