hrvatski

Cjeloživotno učenje zatvorenika

Za razvoj ljudskih zajednica karakteristično je da su sve poznavale kaznu za one pripadnike koji nisu prihvaćali norme ponašanja. Prvobitne zajednice su poznavale tzv. privatnu reakciju kao što je progonstvo, osveta i izmirenje pomoću određene naknade, što je dovodilo do viška vrijednosti. Osim privatne reakcije, postojala je i javna državna reakcija koja je nastala u kasnijem razdoblju , a uspostavljena je tijekom robovlasničkog, a naročito tijekom feudalnog razdoblja. Postojale su kazne eliminacije kao što su smrtna kazna, progonstvo i novčana kazna. Za razdoblje kapitalizma karakteristična je kazna lišavanja slobode koja se može odrediti alternativom za smrtnu kaznu i tjelesno kažnjavanje. Unatoč državnoj reakciji na određene oblike neprihvatljiva ponašanja, valja napomenuti da paralelno koegzistiraju i privatne inicijative kažnjavanja. Bez obzira na razlike oblika kažnjavanja, postoji suglasje u svim zakonodavstvima da je svrha svih kazni zaštita socijalne sredine od prijestupa i prijestupnika. Razvojem društva razvijaju se i ideje o humanom pristupu zatvorenicima, a jedan od pokazatelja takva pristupa je i pravo na obrazovanje. Pismenost se shvaća kao obveza za sve, bez obzira na godine, institucije (školski sustav) ili područje (obrazovanje). Odnosi se na razne dimenzije osobnog i društvenog života i razvoja uz činjenicu da je stjecanje pismenosti – cjeloživotni proces u koji treba uključiti osobe lišene slobode neovisno o duljini trajanja kazne. Polazeći s pozicija humanističko-razvojne paradigme očekuje se da i zatvorenici „ moraju“ steći znanja i vještine koje će im omogućiti angažiranje u svim aktivnostima za funkcioniranje na slobodi. Svrha zatvorske kazne jest kazniti počinitelje i onemogućiti ih da ne mogu činiti štetu, ali istovremeno i pripremiti ih za uspješnu obiteljsku i širu socijalnu reintegraciju nakon odsluženja kazne. U kontekstu cjeloživotnog učenja i obrazovanja odraslih i zatvorsku populaciju treba promatrati kao sastavni dio društva koja je samo privremeno isključena iz društvene zajednice te se po isteku kazne ponovo u nju uključuje. S obzirom na realno stanje u svakodnevnoj praksi ovom problemu se ne posvećuje posebna pozornost s obzirom na moguće negativne konzekvence na individualnom i širem socijalnom planu. Uključivanjem zatvorenika u provedbu strategije cjeloživotnog učenja kroz razne oblike obrazovanja za stjecanje zanimanja kroz osposobljavanje za prvo zanimanje kao i u strukovnu izobrazbu stvaraju se potrebni preduvjeti uključivanja bivših zatvorenika na tržištu radne snage. Na taj bi način bila spriječena socijalna isključenost zatvorenika, a sami bi zatvorenici imali osjećaj da će u društvenu zajednicu biti uključeni kao ravnopravni i korisni građani koji pridonose društvenom razvoju.

cjeloživotno učenje; zatvorenici; obrazovanje odraslih; strategije obrazovanja zatvorenika

nije evidentirano