hrvatski

Pojam biološkog napretka te informacija kao pokazatelj i mjera ontičkog (pri)rasta

Povijest ideje biološkog napretka pokazuje kako to nije samorazumljiva kategorija, pa se traži jasna definicija. Biološki progres postoji ukoliko: (1) “ naprednije” definiramo kao “ složenije” – evolucija je tada sinonim napretka, tj. prelaženja iz jednostavnijeg u složenije, iz homogenog u heterogeno ; (2) “ naprednije” shvatimo kao “ uspješnije” s obzirom na okoliš ; u tom smislu neke skupine u povijesti života bile su naprednije jer/pa su opstale, dok su druge bile nazadnije ili manje napredne pa/jer su izumrle ; s druge strane unutar svojih ekoloških niša pojedini oblici života (vrste) savršeno su prilagođeni svojem okolišu dokle god je on stabilan (u tom smislu, sisavci nisu ništa napredniji od bakterija) ; (3) kao mjerilo uzmemo raspon ili širinu moguće prilagodbe populacija jer tada postoje razlike ; ipak ni u biljaka ni u životinja tu nema aktivnog inovatorskog rješavanja problema okoliša, nego djeluje samo mehanizam varijabilnost/selekcija, automatizam, nagon. U svjetlu gore navedenih bioloških mjerila čovjek je svojim ustrojstvom najsloženije biće (centralni nervni sistem), najmanje je ovisan u odnosu na okolinu, može se inovativno nositi spram okoline. Čovjek je jedini kadar za pravi aktivni odnos prema svom okolišu putem specifičnog oruđa kulture. S obzirom na stupanj organizacije i količinu informacija, genom sisavca je napredniji od genoma bakterije, a genom čovjeka raspolaže s najviše informacija, pa je on po tome najprogresivnije biće u prirodi. O biološkom progresu možemo govoriti ako progresivnost definiramo kao porast složenosti organizacije, no ponekad pojednostavljenje građe omogućava preživljavanje. Čini se da o progresivnosti u biologiji možemo govoriti samo usvajajući princip antropičnosti, zato je u svijetu moguće samo kulturni progres. Posjedovanje informacije je veza između biološke i kulturno- antropološke uspješnosti (progresivnosti). Posjedovanje biologijske informacije za životinju je “ potpuna informacija” (npr. genom neke vrste), dok je za čovjeka samo condicio sine qua non za zbiljnost ljudskog duha koji dobiva, posjeduje i stvara informaciju. Progres je moguće mjeriti prema sposobnosti aktivnog i inovativnog odnosa spram okoliša jedino u nekoj vrsti antropocentričnog obzora koji u središtu ima mjerilo vrijednosti. Nemoguće je govoriti o progresivnosti života (i evolucije) ako svemu nije mjera sam čovjek.

Napredak (progres); evolucija; red (informacija); ontički rast; biocentrizam; kultura

nije evidentirano