hrvatski

Interferencije usmene književnosti u Raosovom romanu "Prosjaci i sinovi"

Koautori su rad komponirali od osam poglavlja u kojima navode usmeno-književne oblike i etnografske zapise koji su interferirani u romanu Prosjaci i sinovi Ivana Raosa. Među tim primjerima, mnogobrojni su koji imaju antologijsku vrijednost. Usmeno-književne oblike i etnografske crtice autori interdisciplinarno interpretiraju u povijesnom, teološkom, etnološkom i antropološkom kontekstu. U romanu je temeljem povijesnih činjenica, usmenih predaja i osobnih zapažanja Raos prikazao život Imoćana od turskih vremena do šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća, razotkrivši slabosti društva koje su glavnim uzrokom sudbine njegovih glavnih junaka, pikara. Roman je pisan (neo)realistički i obiteljska je saga triju generacija – djeda Kikaša, unuka Potrke (Matana Prvog), te njegova sina Matana Drugog. Sve njih život je naučio - što bolje se snaći. Raosa su zaokupljale nedaće Hrvatske i šenoinski je razotkrivao slabosti društva. Stoga je Ivan Raos, njegov roman i serija zabranjeni su 1971. godine. Svojom estetskom i životnom funkcijom, Prosjaci i sinovi, najboljim su pikarskim romanom u hrvatskoj književnosti i vrijednim su dokumentom življenja Imoćana.

usmeno-književni oblici, biblijski motivi, interferencije, identitet.

nije evidentirano