hrvatski

Geološka baština otoka Šolte

Otok Šolta je gotovo u cijelosti izgrađen od karbonatnih naslaga, vapnenaca i dolomita, koje su istaložene tijekom razdoblja starije gornje krede (80-100 milijuna godina prije sadašnjosti). Te naslage nastale su iz morskih taloga, mulja i pijeska, koji su se taložili na dnu nekad plitkog i toplog mora. Tako je nastala i do nekoliko kilometara debela „ torta“ karbonatnih stijena ispod tadašnje razine mora, koja unutar slojeva čuva zapise o geološkoj prošlosti Zemlje. U ta pradavna vremena iz mora su se mjestimice izdizali niski pješčani otočići s tropskim raslinjem, po kojima su šetale pretpovijesne životinje - dinosauri. Nedavno se, tragom dojava da su na nekim pločama (slojevima) primijećeni tragovi dinosaura, na Šoltu uputio i tim znanstvenika s Geološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Nažalost, koliko mi je poznato, nisu mogli potvrditi njihovu istinitost, što ne znači da na otoku tragova nema, jer je ponekad neiskusnom oku takav prirodni fenomen teško uočljiv, a malobrojni stručnjaci nisu u mogućnosti pretražiti svaku ploču koju je more ispralo duž otočnih obala. Međutim, unutar tankopločastih vapnenaca Šolte nalaze se fosilni ostaci riba, o kojima je izvještavao znameniti hrvatski geolog Dragutin Gorjanović-Kramberger. Prije oko 65 milijuna godina, početkom kenozoika, kad su nakon izumiranja dinosaura na Zemlji zavladali sisavci i ptice, na ovome području došlo je do snažnih tektonskih pokreta. Pokreti su uzrokovali savijanje i pucanje „ torte“ karbonatnih stijena. Tijekom najmlađih geoloških razdoblja, stijene su iz dubine Zemlje istisnute na površinu, gdje su dijelom otopljene i erodirane pa su formirani današnji reljefni oblici. Istovremeno su istaloženi tanki pokrovi površinskih naslaga: sipara na padinama i zemlje crvenice u poljima. Kao posljedica opisanih procesa stoji današnja Šolta. Na njenim sjevernim padinama i obalama, od Krušice, preko Stomorske, Nečujma i Rogača, pa sve do Maslinice nalazimo ploče (slojeve) koji su položeni (nagnuti) generalno prema sjeveru. Kod trajektnog pristaništa Rogač se na površini stijene vide brojne ljušture školjaka, zarobljene u njoj prije 100-tinjak milijuna godina. Ponekad su ljušture školjaka i njihove krhotine sačuvane u tolikoj množini da tvore debele pakete svijetlih stijena – bankove vapnenca, koji se mogu iskorištavati kao arhitektonsko-građevni kamen. Južne padine otoka su strmije, što također uvjetuju prema jugu strmije položene, pa i vertikalne ploče (slojevi), koje tvore strme klifove na jugoistočnom dijelu otoka. Tijekom kvartara (zadnjih 1, 8 milijuna godina), kad se intenzivno razvija i čovjek, Šolta je bivala čas gorom, čas otokom. Za niskih razina mora Šolta je bila nekoliko stotina metara visoka gora, koju su okruživali izvori i riječne ravnice. Kako su ravnice bile bogate ispašom i vodom, tu su obitavali jeleni, divlji konji i druge životinje, koje su pak lovili pretpovijesni lovci i gostili se njihovim mesom u obližnjim špiljama. Dokaze o obitavanju spomenutih životinja na Šolti nalazimo u obliku ostataka njihovih kostiju i zuba, koji ponekad u špiljama i pukotinama bivaju obloženi crvenkastim glinovitim materijalima koji sprječavaju njihovo raspadanje, pa ih danas nalazimo u takozvanim koštanim brečama. Kad se prije oko 10.000 godina morska razina na Zemlji počela podizati, porasla je za 100-tinjak metara i preplavila negdašnje ravnice, izvore i špilje, čime je stvoren današnji izgled otoka.

Šolta; geologija; karbonatne stijene

nije evidentirano