hrvatski

Štovanje svetih Kuzme i Damjana na Jadranu i Justinijanova rekonkvista – primjer kulta kao faktora sloge

Sveta braća Kuzma i Damjan bijahu liječnici podrijetlom iz Sirije, pa je kult ovih mučenika lako stekao jasne profilaktičke konotacije. Štovanje im je počelo na kršćanskom Istoku u 5. st., da bi do njegove difuzije na Zapad došlo na prijelazu 5. i 6. st. Za popularizaciju kulta svetih liječnika na Zapadu osobito je zaslužan papa Simah (498-514), koji im je posvetio prvu crkvu u Rimu (Sv. Kuzma i Damjan ad Presepem), punih četvrt stoljeća prije Feliksova svetišta Kuzme i Damjana upisanog u tzv. Romulov hram blizu Foruma Romanuma. U Dalmaciji im se kult posebno proširio uslijed Justinijanove rekonkviste (bijahu carevi zasebni sveci-zaštitnici) ; tom se razdoblju pripisuju svetišta Kuzme i Damjana u Kaštel Gomilici, u Splitu na položaju Trstenik, na Tkonu (Ćokovac), u Zablaću na otoku Korčuli itd. Damjan je bez svog para štovan u paleobizantskom kastronu Barbat na otoku Rabu. Trenutak pak kada je Dioklecijanov mauzolej prvi put konvertiran u crkvu (i tako postao pogodan da ga se – do u detalje – imitira u Saloni) ovdje se po prvi put kronološki povezuje uz konverziju tzv. Romulovog hrama i Templum Sacrae Urbis u Rimu u crkvu Kuzme i Damjana, koju je oko 526 proveo papa Feliks, čime se pledira i za mnogo raniju dataciju uvođenja kulta Kuzme i Damjana u buduću splitsku katedralu (ondje su prvi put posvjedočeni ispravom kneza Trpimira iz 840 ili 852 godine). Kao u Rimu, i u Splitu je kult svete braće Kastora i Poluksa supstituiran kultom svete braće liječnika: papa Feliks namjerice je uveo štovanje Kuzme i Damjana u neposrednoj blizini hrama Dioskura, dok u Splitu glava Kastora ili Poluksa uzidana na jednom mjestu u Palači također govori o prisutnosti kulta Dioskura u antici. U vrijeme nakon 526. godine mogu se datirati i nalazi ranokršćanske plastike u oktogonu i oko njega, prve materijalne potvrde kršćanskog kulta u Mauzoleju. Akcija u sklopu koje je konvertiran Mauzolej mogla je biti provedena još za ostrogotske vladavine (Feliksu je zgrade na Forumu darovala Teodorikova kći Amalasunta), ali isto tako i u atmosferi Justinijanove rekonkviste (Kuzma i Damjan njegovi su osobni patroni), u doba salonitanskih nadbiskupa Honorija II ili Petra ; potonji je po svemu sudeći za Justinijanove vladavine izveo temeljit reconciliatio četiriju gotskih arijanskih svetišta u Dioklecijanovoj palači koja je istraživao N. Jakšić. Proslava para svetaca pružala je zgodnu priliku za deklarativni iskaz društvene sloge u kasnoantičkoj zajednici, ritualnim godišnjim opetovanjem fundacijskog mita kršćanstva. U sklopu tog kompleksa, preferirali su se parovi svetaca, pače braća kao nerazdvojne dvojke par excellence, primjerice Feliks i Fortunat u Akvileji.

sv. Kuzma i Damjan; Jadran; rano kršćanstvo; hagiografija

nije evidentirano