hrvatski

Etničke i političke skupine u srednjovjekovnom gradu: Primjer gradečkih lingui

Etnička struktura stanovništva na srednjovjekovnom Gradecu bila je sastavljena od Slavena, Latina, Nijemaca i Mađara. Njihovo naseljavanje u Gradec rezultat je općeg kolonizacijskog procesa koji se odvija u srednjovjekovnoj Europi. Za vladavine Anžuvinaca Gradec će biti na vrhuncu razvoja, zahvaljujući većem razvoju trgovine i povoljnom položaju grada ne samo za trgovinu: Anžuvincima je Gradec bio važna točka na putu prema jugu te su u njemu sagradili i svoju rezidenciju. Od 1377. do 1437. g. vlast u Gradecu bila je podijeljena između spomenute četiri jezične skupine Svake godine sudac bi se birao od druge jezične skupine, a na jezike su bili podijeljeni prisežnici i vijećnici na način da je svaki jezik imao po dva prisežnička i pet vijećnićkih mjesta. Podjela na jezike rezultat je dogovora gradečke gradske elite koja je odlučila reformirati magistrat na način da zadovolji glavnu strukturu stanovništva. Podjelom na jezike formalno se na najbolji način dobilo na izgledu demokracije i zajedništva pri odlučivanju. Slična se podjela događa 1440. u Budimu nakon sukoba Nijemaca i Mađara, no na Gradecu nije poznat konkretan povod za tu podjelu. Jezična podjela mogla je nastati i pod utjecajem jezičnih podjela na onodobnim europskim sveučilištima. Tokom 60 godina po ustaljenom redu izmjenjuju se ''jezici'' na gradskim funkcijama, a do promjena je došlo svega dva puta, početkom 15 st. i 1429. g. Jezici nisu bili stroga etnička društva jer su neki građani pripadali u jezične skupine koje ne odgovaraju njihovom etničkom porijeklu, a neki građani su i mijenjali jezičnu skupinu. Jezici se spominju samo u popisu sastava magistrata i u svega nekoliko drugih dokumenata, pa se nameće zaključak kako je podjela magistrata na jezike bila više formalna, isključivo vezana uz gradsku upravu i nije se odražavala na svakodnevni život u Gradecu. Jezici nestaju 1437. g. i kao i kod uspostave diobe magistrata na jezike, u izvorima se ne vidi jasan razlog ukinuća jezika. No, u prvoj polovici 15. st. Gradec ekonomski i politički slabi. Smanjuje se opseg trgovine i dolazak novih veletrgovaca u grad, a latinska kolonija polako izumire. Novom vladaru Žigmundu Luksemburškom Gradec nije politički važan. On oduzima neke posjede Gradecu i daje ga u zalog obitelji Celjski, koji se pak za vrhovnu vlast nad Gradecom bore s banom Matkom Talovcem. Te promjene svakako mogle imati utjecaja na ukinuće diobe magistrata na jezike. Analizom sačuvanih sastava magistrata od 1377. do 1437. može se uočiti ponavljanje nekih osoba na gradskim funkcijama, a i u mnogim slučajevima razne obiteljske veze između različitih osoba. Ti građani predstavljaju gradečki patricijat, odnosno oligarhiju, čije se formiranje jasno vidi upravo u vrijeme podjela na jezike.

Srednji vijek; Gradec; etničke skupine; organizacija gradske vlasti

nije evidentirano