hrvatski

Učinkovitost unosa metala iz hrane u tkivo i citosol probavila klena (Squalius cephalus L.)

Među onečišćujućim tvarima posebnu važnost imaju metali jer nisu biorazgradivi, već se koncentriraju u sedimentu i bioti. Unos metala u ribe se odvija putem škrga, kože i probavila, od čega se velik udio unese hranom. Akumulacija metala iz hrane ovisi o njihovoj bioraspoloživosti. Cilj istraživanja bio je procijeniti učinkovitost unosa metala (Cu, Zn, Fe, Mn, Cd) iz hrane u tkivo i citosol probavila klena (Squalius cephalus L.). Uzorkovanje je provedeno u rujnu 2006. na 5 postaja rijeke Save, od hrvatsko-slovenske granice do Jasenovca. Analizu metala u tkivu i citosolu probavila klena nadopunili smo određivanjem specifičnih citosolskih proteina metalotioneina (MT), koji sudjeluju u homeostazi esencijalnih (Cu, Zn) i detoksikaciji toksičnog metala Cd. Povišene razine MT pobuđene ovim metalima su biomarker izloženosti metalima. Metali u sadržaju, tkivu i citosolu probavila analizirani su spektrometrijskim tehnikama (HR ICP-MS, AAS), a MT elektrokemijskom tehnikom. Razine Zn u hrani su čak niže nego u probavnom tkivu jer je probavilo organ u kojem se skladišti Zn u organizmu. Učinkovitost unosa Cd iz hrane u tkivo je 44%, Cu 21%, a najmanji je unos Fe i Mn jer se preko 98% izluči fecesom. U citosolu, biološki rasapoloživoj frakciji, najveći je udio Cd, Zn i Cu, metala koje vežu MT. Razine MT su usporedive u probavilu jedinki klenova rijeke Save i ne ukazuju na povećanu izloženost Zn, Cu i Cd, te su definirane kao bazalne razine i iznose 2, 4-3, 5 mg g-1 tkiva probavila klena.

klen; probavilo; metali u hrani; metalotioneini; rijeka Sava

nije evidentirano

engleski

Accumulation efficiency of metals from the diet to intestinal tissue and cytosol of chub (Squalius cephalus L.)

Među onečišćujućim tvarima posebnu važnost imaju metali jer nisu biorazgradivi, već se koncentriraju u sedimentu i bioti. Unos metala u ribe se odvija putem škrga, kože i probavila, od čega se velik udio unese hranom. Akumulacija metala iz hrane ovisi o njihovoj bioraspoloživosti. Cilj istraživanja bio je procijeniti učinkovitost unosa metala (Cu, Zn, Fe, Mn, Cd) iz hrane u tkivo i citosol probavila klena (Squalius cephalus L.). Uzorkovanje je provedeno u rujnu 2006. na 5 postaja rijeke Save, od hrvatsko-slovenske granice do Jasenovca. Analizu metala u tkivu i citosolu probavila klena nadopunili smo određivanjem specifičnih citosolskih proteina metalotioneina (MT), koji sudjeluju u homeostazi esencijalnih (Cu, Zn) i detoksikaciji toksičnog metala Cd. Povišene razine MT pobuđene ovim metalima su biomarker izloženosti metalima. Metali u sadržaju, tkivu i citosolu probavila analizirani su spektrometrijskim tehnikama (HR ICP-MS, AAS), a MT elektrokemijskom tehnikom. Razine Zn u hrani su čak niže nego u probavnom tkivu jer je probavilo organ u kojem se skladišti Zn u organizmu. Učinkovitost unosa Cd iz hrane u tkivo je 44%, Cu 21%, a najmanji je unos Fe i Mn jer se preko 98% izluči fecesom. U citosolu, biološki rasapoloživoj frakciji, najveći je udio Cd, Zn i Cu, metala koje vežu MT. Razine MT su usporedive u probavilu jedinki klenova rijeke Save i ne ukazuju na povećanu izloženost Zn, Cu i Cd, te su definirane kao bazalne razine i iznose 2, 4-3, 5 mg g-1 tkiva probavila klena.

chub; gut tract; dietary metals; metallothioneins; Sava River

nije evidentirano