hrvatski

Koncentracije kadmija u tkivima srna (C. capreolus L.) u nizinskoj Hrvatskoj (1990. - 2008.)

Cilj rada bio je utvrditi stupanj zagađenja kadmijem (Cd) srneće divljači, koja je zbog geografske rasprostranjenosti, rezidencijalnog načina života, načina prehrane (čisti biljožder) i relativno dugog životnog vijeka dobar indikator zagađenja određenog područaja. Koncentracija Cd utvrđena je u mišićnom (n = 36), jeternom (n = 36) i bubrežnom tkivu (n = 38) odrasle srneće divljači s područja nizinske Hrvatske (Podravina, Posavina, Pokuplje, istočna Slavonija) metodom AAS. Uzorci su prikupljani u razdoblju redovnog odstrela od 1990. do 2008. godine. Izračunata je medijana koncentracija Cd, a rezultati su izraženi u &micro ; g/g vlažne težine tkiva. Medijana koncentracija Cd u mišićnom tkivu srna bila je 0, 008 &micro ; g/g (raspon 0, 002– 0, 070) ; u jetrenom tkivu 0, 401 &micro ; g/g (raspon 0, 015– 2, 306) i u bubrežnom tkivu 3, 062 &micro ; g/g (raspon 0, 223– 27, 686). Najmanje zagađeno tkivo bilo je mišićno, slijedi jetreno, dok su u bubrezima utvrđene relativno visoke koncentracije Cd. Tri uzorka mišićnog tkiva (8, 3%) sadržavalo je Cd u koncentracijama iznad najviših dopuštenih količina (NDK) propisanih važećim zakonskim aktima (0.05 &micro ; g/g), u slučaju jetre taj broj je iznosio 12 (33, 3 %) NDK - 0.5 &micro ; g/g, dok je velika većina uzoraka bubrežnog tkiva, njih 34 (89, 5 %) prelazila NDK za bubreg koji iznosi 1.0 &micro ; g/g. S obzirom na navedene rezultate može se preporučiti da se unutarnji organi srneće divljači, naročito bubrezi ne koriste za ljudsku ishranu. Pretpostavljamo da je Cd u tkivima dijelom prirodnog, a dijelom antropogenog porijekla.

kadmij; onečišćenje; srne; zakonski propisi

nije evidentirano