hrvatski

Plastična ambalaža

Ambalažu čine posude različitih oblika (načinjene od različitih materijala, u kojima se roba drži tijekom transporta) i tanji savitljivi materijali koji su izrezani na odgovarajuće dimenzije i eventualno grafički obrađeni, a služe za zamatanje robe. Ambalaža prati robu od proizvodnje, tijekom transporta, skladištenja i prodaje, te uporabe. Širok je spektar plastičnih materijala koji se koriste u ambalažne svrhe, ali u oko 80 % slučajeva primjenjuje se pet širokoprimjenjivih plastomera (polietilen, polipropilen, poli(vinil- klorid), poli(etilen-tereftalat) i polistiren). Kako plastična ambalaža ne bi završavala na odlagalištima otpada potrebno ju je mehanički, kemijski ili energijski oporabiti. Zemlje članice Europske Unije dužne su mehanički reciklirati minimalno 22, 5 % stvorenog plastičnog otpada, s time da same mogu odrediti strategiju kojom će to ostvariti. Tako da svaka zemlja članica prema svojim specifičnostima određuje najprikladniji model recikliranja. U Hrvatskoj se od otpadne plastične ambalaže odvojeno sakupljaju samo PET boce volumena od 0, 2 do 2, 5 L, a potrošači su stimulirani s 50 lipa po jedinici takve vraćene ambalaže. Kako početkom 2009. počinje probno sakupljanje i ostale otpadne plastične ambalaže, napravljena je analiza o količinama i vrstama otpadne plastične ambalaže koju stvaraju kućanstva.

plastična ambalaža; kućni otpad

nije evidentirano