hrvatski

Što je „ seosko“ u selu danas?

U razdoblju od 1991. godine naovamo (tzv. tranzicija) hrvatsko društvo je u intenzivnim promjenama. Njihov je doseg primarno političke naravi, ekonomske također, ali i kulturološke. Novonastale okolnosti dotakle su sve segmente hrvatskog društva. Ne samo da se na novim osnovama mobilizira gospodarski život, već se također potiče i usmjeravanje posebice mladih na značenje slobode izbora i karijere, na vrijednost novog i drugačijeg. To se posebice odrazilo na poimanje tradicionalne podvojenosti na ruralni i urbani prostor Hrvatske. Onaj prvi, selo, shvaćen je kao manje perspektivan, kao prostor egzodusa, grad, pak, kao bolja stvarnost koja više obećava. Novi identitet sela bez dominacije poljoprivrede i seljačke populacije, bez zajedništva u poslu i odmoru, posljedica je novih zahtjeva i očekivanja od života na selu. Postavlja se pitanje „ Što je ostalo „ seosko“ u selu danas?“ . Ovim člankom se ukazuje na promjene u poimanju „ seoskog“ i „ sela“ kroz analiziranje tradicije, zajedništva i solidarnosti, prirodnosti okruženja, infrastrukturne opremljenosti, demografskih promjena i viđenja budućnosti regije. Iz empirijskog istraživanja provedenog u travnju 2008. u 20 sela tri županije (Osječko-baranjska, Požeško-slavonska, Vukovarsko-srijemska) i gradu Osijeku izdvojena su neka pitanja kako bi bila analizirana navedena obilježja „ seoskog“ u selima danas. Za to je korišten cijeli, ali i podijeljeni uzorak (selo – grad) kako bi se uočile eventualne razlike u stavovima seoskih i gradskih ispitanika. Pokazalo se da ako selo više živi tradicijski, grad ipak nije sredina koja je raskinula veze s tradicijom, naprotiv, važnost tradicije je izraženija nego u seoskoj sredini. Selo je postalo otvorena sredina, profesionalno heterogena, s mladom populacijom koja se obrazuje i koja donosi nove kriterije odnosa – interes prije svega. Prirodni se okoliš doživljava kao pretpostavka poljoprivredi i seoskom načinu života. No, to mlade i obrazovane ne zadržava na selu: kod njih je izraženija potreba za odlaskom. Nadalje, želja za ostankom na selu izraženija je kod poljoprivrednika i „ neaktivnih profesija“ . Zaključno kažimo da se je „ seosko“ u selu Slavonije i Baranje najviše zadržalo u svijeti Slavonaca i Baranjaca, svijesti (sjećanju) koja time nije zapreka razvoju i modernizaciji, već joj je istinsko polazište.

selo ; tradicija ; modernizacija ; zajednica ; solidarnost ; prirodni okoliš

nije evidentirano