hrvatski

Rani razvojni integracijski programi usmjereni na obitelj

Programi rane intervencije u Republici Hrvatskoj u većini slučajeva usmjereni su na poteškoće djeteta, dok se manja pozornost upućuje roditeljima, obitelji i koordinaciji među članovima stručnog tima. Sve to vrlo često rezultira dugim traženjem dijagnoze, što nerijetko dovodi do nesigurnosti i iscrpljenosti roditelja. Od 2005. u tijeku je realizacija projekta „ Razvojni integracijski programi za ranu intervenciju i pilot projekta Rana intervencija u obitelji” u suradnji između Centra za rehabilitaciju Edukacijskorehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Republike Hrvatske. Poticaj za ovaj projekt su potrebe re/habilitacijske prakse koje ukazuju na nedovoljnu zastupljenost i koordinaciju integracijskih programa u postupcima ranih intervencija kod djece s neurorazvojnim rizikom, te nedovoljnu edukaciju i podršku obitelji u najranijem razdoblju razvoja djeteta. Ulaskom u obitelj djeteta s razvojnim smetnjama u prvoj godini života, uočen je niz problema s kojima se roditelji suočavaju tijekom tog izuzetno važnog i vrijednog razdoblja, što prije svega podrazumijeva teškoće u adaptaciji na novonastalu situaciju. Prilikom provođenja i evaluacije razvojnoga integracijskog programa, utvrđena je potreba identificiranja svih posebnosti djeteta, ali istovremeno i korištenja svih raspoloživih potencijala, kako samoga djeteta, tako i ostalih članova obitelji. Utvrđena je i neophodnost pružanja kontinuirane podrške obitelji izravnom stručnom podrškom u obitelji i uključivanjem članova obitelji u savjetovališta, te potreba edukacije roditelja i stručnjaka koji rade s djecom s neurorazvojnim smetnjama. Jedan od ciljeva projekta bio je utvrđivanje vremenskog angažmana roditelja u svakodnevnim aktivnostima djeteta kod kojeg postoje dijagnosticirane teškoće u razvoju. Dobiveni rezultati su pokazali preopterećenost roditelja, osobito majki, svakodnevnim aktivnostima vezanim uz djecu s teškoćama u razvoju, iz čega proizlazi potreba suradnje svih stručnjaka i obitelji kako bi se odredio najbolji sustav svakodnevne brige za dijete, tj. sustav kojinajbolje odgovara određenoj obitelji. Projekt je doprinos Prioritetnim aktivnostima za dobrobit djece proizašlih iz Nacionalnog programa djelovanja za djecu u Republici Hrvatskoj. Program će također pridonijeti preventivnoj i terapijskoj edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti. U projektu sudjeluju defektolozi– rehabilitatori, logopedi, liječnici različitih specijalnosti, psiholozi, fizioterapeuti, a sam projekt ima obilježje transdisciplinarnog istraživanja u području neurorazvojne re/habilitacije te će njegovi rezultati biti doprinos i tim disciplinama.

rana intervencija; obitelj

nije evidentirano