hrvatski

Načini držanja krmača u intenzivnom uzgoju u kontekstu dobrobiti

Uzgojni uvjeti suprasnih i dojnih krmača značajno su promijenjeni intenziviranjem proizvodnje. Bolja kontrola okolišnih čimbenika, uz genetsku selekciju, rezultirala je porastom učinkovitosti proizvodnje, ali i nametnula određene probleme dobrobiti krmača, posebice one vezane uz način njihova držanja. Pojedinačno držanje suprasnih i dojnih krmača još uvijek prevladava u svinjogojskoj proizvodnji, a prakticira se u svrhu boljeg iskorištavanja hrane, smanjenja agresije među krmačama, kao i smanjenja stope smrtnosti prasadi. Međutim, izoliranost od ostalih jedinki te ograničenje kretanja, rezultiraju u krmača pojavom stereotipija, zdravstvenih problema te kroničnog stresa. Nasuprot tome, skupno držanje omogućava veću slobodu kretanja, ali pogoduje i razvoju borbenog vladanja i ozljeda. Nadalje, suvremeni obori za prasenje ne omogućuju gradnju gnijezda prije prasenja, jedne od najistaknutijih značajki krmača, što je također uzrok njihove frustracije i stresa, a posljedično i narušene dobrobiti. Stoga su potrebna daljnja istraživanja s ciljem modifikacije postojećih i procjene alternativih načina držanja krmača, koji će poboljšati njihovu dobrobit, uz optimalnu učinkovitost, odnosno održivost proizvodnje.

suprasne i dojne krmače; načini držanja; intenzivni uzgoj; dobrobit

nije evidentirano