hrvatski

Arete – eminentna starogrčka odgojna vrijednost

U antičkoj Grčkoj ne postoji pojam odgoja ali zato postoji odgojna praksa. Što više, postoji i neka vrsta obrazovanja, barem što se tiče pojedinih obrazovnih ciljeva i ideala. Autor to iščitava iz nekoliko ključnih pojmova u Homerovu djelu, kao što su: areté (vrlina), odnosno aristos, aristoi (boljar, boljari), aristeia (natjecanje u vještinama) te kalos (lijep), kalistos (najljepši), i agathos (snažan duhom). Platon će dalje razrađivati pojam areté smatrajući je praslikom i sadržajem koji je preegzistentan i kao nadređen nekim drugim važnim duhovnim sadržajima kao što su: mudrost (sofia), hrabrost (andreia), razboritost (sofrosine) i pravednost (dikaiosine) pridajući tome i pobožnost (osiotes) Pojmovi kalos i agathos će kasnije, naročito kod Platona i Aristotela, biti objedinjeni u pojam kalokagathos (lijep, duhovno i ćudoredno izobražen čovjek), odnosno, kalokagathia (estetsko-etička čestitost i vrlina) i ovdje kao nadređeni pojam nekim vrlo važnim duhovnim sadržajima poput: andreia (duhovna hrabrost), sofrosine (umjerenost) te eleutheriotes (darežljivost) da bi sve kulminiralo u velikodušnosti (megalopsihia) kao nešto za čovjeka najteže ali i najviši izraz duhovne i ćudoredne osobnosti utemeljene u objektivnom postojanju areté. Stalna pratilja areté u grčkoj povijesti uvijek je bila čast, slava, dika (time) kao nešto po sebi razumljivo obzirom na boljare (aristoi) a povlačila je divljenje (epainos) odnosno kuđenje (psogos, aidos, nemesis) ukoliko boljar nije dostojno obnašao svoju društvenu poziciju. U tom smislu treba kod Aristotela gledati i na ljubav prema sebi (filia - filautia) koja ne mora nužno biti sebeljublje u negativnom smislu. Naprotiv!

Areté; aristos; aristeia; kalos; agathos; kalokagathos; kalokagathia; sofia; andreia; sofrosine; dikaiosine; osiotes; megalopsihia; time; epainos; nemesis; filautia.

nije evidentirano