hrvatski

Metodologija identifikacije procesa

Istraživanje karakteristika, sposobnosti i drugih svojstava čovjeka, a posebno u dječjem uzrastu, iznimno je složen i zahtjevan zadatak. Ovo stoga što je čovjek kao pojava već sam po sebi iznimno složeno organizirani entitet. Ni u kojem slučaju, a napose s djecom ne bi se smjelo vježbanju i vježbanjem poduprtom rastu i razvoju prilaziti lakonski i bez dovoljnog uvida u temeljna znanstvena promišljanja koja nam u najvećoj mogućoj širini stoje na raspolaganju ili koja tek treba otkriti. Manji je problem što bez takvog pristupa ostajemo prikraćeni za mnoge bitne informacije i znanja u vezi s rastom i razvojem. Daleko veći je problem pak, činjenica da u svakodnevnom radu prilazimo takozvanom sustavnom vježbanju djece, a bez dovoljnih spoznaja o tome što se zaista u organizmu djeteta dešava, kakve se sve promjene očituju, s kojim kratkoročnim i posebno dugoročnim poslijedicama po bio-psiho-socijalni integritet budućeg čovjeka. Ove promjene svojstava nisu ništa drugo nego upravo oni procesi koje i inače u kineziološkim tretmanima želimo identificirati. Stoga se djelotvorna metodologija u znanstvenim kineziološkim projektima neminovno usmjerava na identifikaciju kinezioloških procesa, ili segmenata procesa koji su se događali dok se tretman provodio. Ono što je posebno zanimljivo u jesu regulativni mehanizmi kojima se proces transformacija može opisati, i to takvi koji su prepoznatljivi u svim uzorcima, kao i u cjelini skupa analiziranih entiteta. Ukoliko se takvi mehanizmi mogu prepoznati, to očito znači da se mogu identificirati parametri procesa koji se događao za vrijeme provođenja tretmana, a to je zaista kapitalna spoznaja. Proces nije ništa drugo nego skup simultanih djelovanja u unaprijed poznatom smjeru, s unaprijed poznatim rezultatom, a to je formiranje novih entiteta.

metodologija; procesi; identifikacija

nije evidentirano