hrvatski

Likovne koordinate u djelu Miroslava Krleže

Polazište doktorske disertacije pod nazivom Likovne koordinate u djelu Miroslava Krleže estetičko je kritički i beletristički doprinos književnika Miroslava Krleže na polju likovnih umjetnosti. Cilj radnje je aktualiziranje, a potom i rekontekstualiziranje piščeve recepcije likovnosti u okviru značajnih teorijskih orijentira njegova vremena, kao i recentnih teorijsko-kritičkih postignuća. Metodološki se impostira, komparira i usustavljuje etičko- estetske, povijesno- umjetničke i socijalno- kritičke aspekte likovnosti u Krležinom književnom prostoru, okvirno razvedenom u žanrovskoj trodiobi fikcionalnog, esejističkog i estetsko-političkog iskaza. U prvom dijelu radnje podastire se teorijska recepcija Krležina pristupa likovnosti u dva vremenska korpusa, od 1917. do 1934. godine, a potom od 1952. do suvremenih tendencija. U drugom dijelu analiziraju se problemski diskurzivni tekstovi u kojima se Krleža referira na konkretna umjetnička djela, pravce i pojave. U trećem dijelu argumentira se piščeva receptivnost za likovne korelate na predlošku niza kriptogramskih struktura unutar književnog teksta. U zaključnom dijelu radnje Krležini se stavovi o likovnosti dovode u najbližu vezu s tendencijama estetske i socijalne objektivacije, kao i činjenične simultanosti estetsko-političkog angažmana njemačke grupe Neue Sachlichkeit. Poveznica hermeneutičkih i recentnih likovno-kritičkih gledišta s Krležinim stajalištima o likovnoj umjetnosti temelji se na aspektima djelatne (iskustvene), komunikacijske (sporazumijevajuće) i kulturalne zbiljnosti umjetničkog djela koje ne samo da ne isključuje, već po pravilu i dokazuje društvene orijentire umjetnosti.

Miroslav Krleža; estetski aktivizam; socijalne tendencije; Neue Sachlichkeit; kriptogramske strukture; prakse gledanja

nije evidentirano