hrvatski

Prevencija književnosti i premoć masovnih medija u kontekstu Orwellova romana 1984. i vrlog novog svijeta Aldousa Huxleyja

U distopijskim svjetovima 1984. i Vrlog novog svijeta, književnost je proizvod i instrument službene moći i upotrebljava se kao sredstvo kojim režim paralizira konstruktivnu kritiku i slobodno izražavanje. Za razliku od ovog modela u modernom društvu na djelu su suptilnije metode, a najvidljivija je hegemonije televizije koja je ukinula potrebu za romanom i književnošću. Medijski sadržaji i popularna kultura uglavnom su svedeni na lako probavljivi simbolički materijal. Oglašavanje ima ključnu ulogu u tranziciji prema novoj slikovnoj kulturi, a time i u tranziciji od diskurzivne knjiške/tiskane kulture prema figurativnoj kulturi medija. Oglašavanje prepoznajemo i kao tip poruke i kao vizualno i akustički preoblikovan jezični znak. Slično nekom literarnom djelu taj fantastični svijet sadrži stvarne ili izmišljene likove, dramatične situacije i radnju smještenu u imaginarni prostor i vrijeme. Takve fantazije mogu biti realističnije, uzbudljivije i dramatičnije od ovozemaljskog stvarnog života. Interdisciplinarnim pristupom i u kontekstu prije navedenih književnih djela rad hipotetički analizira hegemoniju medijskih sadržaja, a posebno oglašavanja, u suvremenom društvu i nestajanje potrebe za romanom i književnošću. Zaključak je da čitanje i poticanje ljudi na čitanje knjiga, novina i časopisa, uz njihovu ograničenu izloženost medijima i oglašavanju, doprinosi većoj sposobnosti imaginacije i kritičkog mišljenja udaljavajući nas od Huxleyeve i Orwellove distopijske vizije.

jezik; mediji; oglašavanje; književnost; čitanje

Rad je izrazito interdisciplinarnog karaktera.