hrvatski

PROVJERA OSNOVNIH POSTAVKI MCADAMSOVA I DE ST. AUBINOVA MODELA GENERATIVNOSTI U ODRASLIH RAZLIČITE DOBI

Generativnost je širok pojam koji uključuje stvaranje i brigu o djeci, stvarima i idejama koji će nadživjeti pojedinca i koji su važni za održavanje društvenog kontinuiteta. Predstavio ju je Erikson (1960/1984) u svojoj psihosocijalnoj teoriji razvoja i definirao je kao brigu za stvaranje i vođenje sljedeće generacije i dominantno razvojno pitanje srednje odrasle dobi. Najveći doprinos sustavnom oganiziranju različitih ideja o ovom konstruktu dosad dali su McAdams i de St. Aubin (1992) u svom modelu generativnosti. Ovaj model prikazuje generativnost kao složeni psihosocijalni konstrukt koji uključuje sedam međusobno povezanih komponenti. Kulturalni zahtjevi i generativna potreba osnovni su motivacijski izvori generativnosti koji se udružuju kako bi potaknuli generativnu brigu za dobrobit sljedećih generacija. Briga, prema modelu, vodi predanosti odlukama i ciljevima usmjerenima generativnom djelovanju. Generativna predanost trebala bi biti ojačana tzv. vjerom u vrstu. Nadalje, generativno djelovanje trebalo bi proizlaziti iz snažne generativne predanosti, iako može biti i direktno potaknuto kulturalnim zahtjevima i generativnom potrebom. Konačno, osobno značenje vezama između ostalih komponenti generativnosti pojedinac daje stvaranjem generativne priče. Djelomične provjere modela u ranijim istraživanjima pokazale su postojanje umjereno visokih i značajnih bivarijatnih povezanosti između nekih komponenti modela (Hart i sur., 2001 ; McAdams i Azarow, 1996 ; McAdams i de St. Aubin, 1992 ; McAdams i sur., 1993). Međutim, pitanje valjanosti pretpostavljenog modela veza između većeg broja komponenti generativnosti ostalo je otvoreno. Stoga je provedeno istraživanje čiji je osnovni cilj bio provjeriti postavke McAdamsova i de St. Aubinova modela o odnosima između pet komponenti generativnosti: generativne potrebe, brige, predanosti, vjere u vrstu i generativnog djelovanja. Dodatni cilj istraživanja bio je pridonijeti postojećim spoznajama o relacijama između generativnosti i nekih drugih karakteristika pojedinca. Točnije, pokušalo se ispitati spolne i dobne razlike u pet komponenti generativnosti iz McAdamsova i de St. Aubinova modela, te povezanost tih komponenti s pokazateljima psihološke dobrobiti, tj. sa životnim zadovoljstvom, samopoštovanjem i integritetom, u odraslih osoba. Pretpostavljeno je da će ovo istraživanje pojasniti neke nesuglasnosti u nalazima prethodnih istraživanja spolnih i dobnih razlika u generativnosti. Naime, neka ranija istraživanja pokazala su da je generativnost, odnosno njezine pojedine komponente, sukladno razvojnim očekivanjima, najrazvijenija u srednjoj odrasloj dobi (Keyes i Ryff, 1998 ; McAdams i sur., 1993 ; Peterson i Klohnen, 1995, i dr.), dok druga nisu (Hart i sur., 2001 ; McAdams i de St. Aubin, 1992, i dr.). Niti rezultati dosadašnjih istraživanja spolnih razlika u generativnosti nisu jednoznačni (npr. Dillon i sur., 2003 ; McAdams i de St. Aubin, 1992 ; Ochse i Plug, 1986 ; Ryff i Heincke, 1983). Među korelatima generativnosti dosta su istraživane različite varijable psihološke dobrobiti u širem smislu. Generativnost bi, teoretski, trebala značajno pridonositi psihološkoj dobrobiti. Raniji nalazi u vezi s nekim komponentama generativnosti McAdamsova i de St. Aubinova modela sukladni su ovim pretpostavkama (npr. de St. Aubin i McAdams, 1995 ; Grossbaum i Bates, 2002 ; James i Zarrett, 2005 ; Webster, 2003). Međutim, zasebni doprinosi većeg broja komponenti generativnosti objašnjenju varijabli psihološke dobrobiti odranije nisu poznati. U ovom istraživanju sudjelovalo je 300 odraslih osoba iz različitih područja Hrvatske, od kojih polovica muškaraca. Uzorak je bio heterogen s obzirom na demografske karakteristike kao što su dob, stupanj obrazovanja, zanimanje, radni, bračni i roditeljski status. Dobni raspon uzorka kretao se od 25 do 75 godina (M=50.4, SD=14.6). U svrhu ispitivanja pojedinih komponenti generativnosti korištene su neke od postojećih mjera pojedinih komponenti ili njihove adaptirane i kulturalno prilagođene verzije. Također su razvijene i nove mjere nekih komponenti, primjerene ispitivanju konstrukta generativnosti u hrvatskom društvu. Konkretno, za ispitivanje generativne potrebe, generativne brige, generativne predanosti, povjerenja u ljude i nade u budućnost (kao aspekata vjere u vrstu) i generativnog djelovanja redom su korištene: skraćena verzija Upitnika životnih ciljeva (Pöhlmann i Brunstein, 1997/Pokrovac, 2003), Loyola skala generativnosti (McAdams i de St. Aubin, 1992/Lacković-Grgin, Penezić i Tucak, 2002), novokonstruirana Skala generativne predanosti, subskala povjerenja u ljude iz Skale cinizma i povjerenja (Ćubela Adorić i Tucak, 2006), novokonstruirana Skala nade u budućnost i Skala generativnog djelovanja (Tucak, Lacković-Grgin i Ćubela Adorić, 2006). Ispitane varijable dobrobiti operacionalizirane su Skalom zadovoljstva životom (Diener i sur., 1985/Penezić, 2004), Skalom samopoštovanja (Rosenberg, 1965/Bezinović, 1988) i Skalom integriteta (Hawley, 1988/Lacković-Grgin, Nekić i Ćubela, 2002). Rezultati analize traga uglavnom su potvrdili osnovne postavke McAdamsova i de St. Aubinova modela o odnosima između generativne potrebe, brige, vjere u vrstu, predanosti i generativnog djelovanja. Slaganje testiranog modela odnosa između ovih pet komponenti s opaženim podacima približilo se prihvatljivoj razini. Međutim, predložene su manje modifikacije modela koje su povećale stupanj slaganja modela s podacima. Rezultati analiza varijance nisu potvrdili pretpostavke utemeljene na razvojnim očekivanjima da bi generativnost općenito trebala biti najrazvijenija u srednjoj odrasloj dobi. Pokazalo se da se osobe mlađe (25-40 godina), srednje (41-60 godina) i starije (61-75 godina) odrasle dobi ne razlikuju značajno u gotovo svim ispitanim komponentama generativnosti. Značajne dobne razlike utvrđene su samo u povjerenju u ljude (kao aspektu vjere u vrstu) te u ciljevima djelovanja (kao mjeri jednog aspekta generativne potrebe). Mlađi odrasli imali su značajno manje povjerenje u ljude u odnosu na skupine srednje i starije odrasle dobi. Mlađim odraslima su ciljevi djelovanja bili značajno važniji nego dvjema starijim dobnim skupinama. Rezultati ovoga istraživanja potvrdili su pretpostavku da spolne razlike u većini komponenti generativnosti ne bi trebale biti značajne. Utvrđene značajne razlike odnosile su se na ciljeve moći, koji su muškarcima bili značajno važniji, kao i na ciljeve intimnosti i altruizma, koje su žene procjenjivale značajno važnijima. Žene su također postigle značajno više rezultate na mjeri generativnog djelovanja. Sukladno očekivanjima, rezultati korelacijskih analiza pokazali su da su gotovo sve komponente generativnosti bile značajno pozitivno povezane sa životnim zadovoljstvom, samopoštovanjem i integritetom. Rezultati regresijskih analiza pokazali su da nemaju sve ispitane komponente generativnosti značajan doprinos objašnjenju varijance ovih varijabli psihološke dobrobiti. Najbolji prediktori životnog zadovoljstva sudionika ovoga istraživanja bili su generativna briga, nada u bolju budućnost za buduće generacije i generativno djelovanje. Najbolji prediktori samopoštovanja bili su generativna briga i nada, a integriteta ciljevi zajedništva, generativna briga, nada i generativno djelovanje. Uspoređeni su obrasci komponenti generativnosti značajnih prediktora ispitanih varijabli dobrobiti u muškom i ženskom poduzorku, kao i u podskupinama mlađe, srednje i starije odrasle dobi. Utvrđene su velike sličnosti u tim obrascima među muškarcima i ženama, te određene razlike među različitim dobnim podskupinama odraslih. Dobiveni rezultati interpretirani su sukladno teorijskim pristupima generativnosti, primarno Eriksonovom te McAdamsovom i de St. Aubinovom, kao i u kontekstu teorija razvoja u odrasloj dobi.

generativnost; životno zadovoljstvo; samopoštovanje; integritet; odrasla dob

nije evidentirano