hrvatski

Dnevnik kao model autobiografskog diskursa u hrvatskoj dječjoj književnosti

U radu se razmatra dnevnički diskurs u hrvatskoj dječjoj književnosti autobiografske usmjerenosti. Uz pripovjedni i hibridni autobiografski model, dnevnik se određuje jednim od tri temeljna modela proznog autobiografskog diskursa u okviru hrvatske dječje književnosti. Teorijski se opisuje, u skladu s relevantnim svjetskim teorijskim refleksijama autobiografizma, ali i razmatra u osebujnu okviru književnosti namijenjene djeci i mladima, na način da se definira okviran korpus hrvatskih dječjih tekstova autobiografske utemeljnosti i unutar njih specifičan podkorpus od šest dnevnička teksta (J. Horvat: Sedmi be, Besa ; Sanja Polak: Dnevnik Pauline P., Drugi dnevnik Pauline P., Pobuna Pauline P ; R. Bjelčić: Kako da jednoj pčelici). Svaki književni dnevnik zasebno se analizira i interpretira. Osim temeljnih semantičkih i sintaktičkih diskurzivnih obilježja, naglasak u navedenim analizama stavlja se na razmatranje tri temeljna autobiografska kriterija unutar svakog teksta: kriterij odnosa između instancija autora, pripovjedača i lika, krriterij tretmana kategorije vremena i kriterij načina diskurzivnog oblikovanja. U zaključnom dijelu rada spoznaje o dnevniku kao modelu hrvatske dječje autobiografske proze sintetiziraju se s obzirom na njegovu zastupljenost u okviru cjelovita autobiografska korpusa, tipove, tematsku usmjerenost, kronološku perspektivu i recepciju.

dnevnik; autobiografski model; autobiografski tip; hrvatska dječja književnost; recepcija

nije evidentirano