hrvatski

Kompleksi dehidrobenzopiridoanulena u otopini

Azaarenski dehidroanuleni su nova skupina makrocikličkih liganada koji mogu stvarati komplekse s metalima preko slobodnog elektronskog para na atomu dušika i koji u potpunosti iskorištavaju svojstvo konformacijske krutosti aromatskih dehidroanulena [1]. Ugradnjom heteroatoma u krutu π-makrocikličku strukturu stvaraju se razne mogućnosti primjene ovih spojeva s obzirom na njihov veliki fizikalni, kemijski i biološki potencijal, a naročito u područjima supramolekulske kemije i molekulskog prepoznavanja. Strukturni izomeri dehidrodibenzopirido[15]anulena (makrocikli 1 i 2) pripravljeni su kako bi se odredile mogućnosti kompleksiranja azaarenskih dehidroanulena s različitim metalima. U ovom istraživanju su po prvi puta sistematski proučene razlike u kompleksiranju izomernog para azaarenskih dehidroanulena, kao i utjecaj otapala i metalnih soli na kompleksiranje u otopini. Spektroskopska i strukturna svojstva makrocikala određena su 1H- i 13C-NMR, IR, Ramanovim, MS i UV/Vis mjerenjima, te DFT računom za optimiranje geometrije i analizu vibracijskih i pobuđenih elektronskih stanja. Obzirom da je cilj istraživanja bila spektroskopska asignacija različitih specija koje nastaju kompleksiranjem dibenzopirido[15]anulena, UV/Vis titracijska mjerenja su kombinirana s kemometričkim metodama kako bi se procijenila stehiometrija i konstante stabilnosti različitih kompleksa. Mjerenja jasno pokazuju da u pravim uvjetima (pažljivim odabirom otapala i metalne soli) ovi makrocikli postižu brzo, kvantitativno i neselektivno kompleksiranje. Ovi rezultati upućuju da azaarenski dehidroanuleni imaju puno veći potencija za stvaranje metalnih kompleksa nego što su sva ranija mjerenja predviđala.

dehidrobenzopiridoanuleni; makrocikli; metalni kompleksi

nije evidentirano