hrvatski

Prilog razmatranju doprinosa Pavla Skalića hrvatskoj i europskoj humanističkoj baštini

Na temelju analize objavljenih izvora i literature u radu se nastoji sustavno izložiti život, djelovanje i doprinos znamenitoga humanista, Zagrepčanina Pavla Skalića, europskoj i hrvatskoj humanističko-renesansnoj baštini. Pavao Skalić (1534.–1575.), polihistor, filozof, teolog i polemičar, filozofiju je studirao u Beču, a teologiju doktorirao u Bologni 1552. Zbog lažnoga predstavljanja (Scaliger) te provokacija i kritika na račun struktura Katoličke crkve, prisiljen je bio otići iz Beča, no uspio se zadržati u visokim krugovima europskoga plemstva i boraviti na mnogim dvorovima. U Tübingenu je prešao na protestantizam i kretao se u krugu protestantskih intelektualaca: Primoža Trubara, Petra Pavla Vergerija ml., Ivana Ungnada, Stjepana Konuzula i Antuna Dalmatina. Potkraj života vratio se u krilo Katoličke crkve te pisao polemičke knjige protiv protestanata i protestantizma (npr. protiv P. P. Vergerija, 1563.). Ambicija je bila njegova izrazitija strana, a manje je mario za sustavni rad i dublja istraživanja. Već s dvadeset godina objavio je u Bolonji knjigu Conclusiones in omni genere scientiarum – Zaključci u svim vrstama znanosti, dijeleći znanosti na božanske, anđeoske, nebeske, elementarne i paklene. Među njegovim su najpoznatijim djelima Encyclopediae seu Orbis disciplinarum tam sacrarum quam prophanarum, Epistemon, knjiga u kojoj se riječ enciklopedija prvi put javlja u europskoj pisanoj tradiciji.

Pavao Skalić; protestantizam; crkvena povijest; Katolička Crkva; humanizam

nije evidentirano