hrvatski

Moć slike u obrazovanju

Autoričin članak najbliži je području sociologije obrazovanja kao nastavnog predmeta kojeg predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Njena je namjera bila ukazati na potrebu restrukturiranja školskog sustava u Hrvatskoj, što podrazumijeva usklađivanje s bitnim značajkama suvremene kulture, a koje naše školstvo još nije prepoznalo. Po ocjeni autorice, hrvatsko je školstvo nesuvremeno, prije svega, po tome što ne respektira činjenicu da živimo u vremenu dominacije vizualne kulture, tj. dominacije slike nad pisanom riječi. Vrijeme gologa teksta definitivno je stvar prošlosti, ističe autorica, isto tako škola koja se svodi na čitanje, pisanje i računanje pripada prošlosti. Slika je danas došla u prvi plan zbog inherentne joj moći u komunikološkom smislu. Slike su svuda oko nas i one nam pružaju jedno drugo iskustvo svijeta pred kojim ni obrazovanje ne smije zatvarati oči ako hoće ići naprijed. U obrazovnim programima slika značajno pridonosi živosti, dubini i vjerodostojnosti nastavnog gradiva. Stoga će svaki kvalitetan školski program staviti umjetničko obrazovanje u središte, osobito likovnu umjetnost. Umjetnost uči gledati i slušati isto toliko koliko i čitati i pisati. Likovna umjetnost uči primati sliku (vizualna percepcija) i stvarati sliku (ekspresija), ističe autorica. Po ovom drugom njena je uloga nenadomjestiva, jer kod djece i mladih razvija sposobnost kreativnog izražavanja i kreativnog rješavanja problema, te različitim sredstvima izražavanja. Drugi bitan korak, tvrdi autorica, u restrukturiranju škole je integracija umjetnosti, znanosti i tehnologije, tj. prevladavanje disciplinarnih podjela unutar curriculuma kao temeljnog razloga neusklađenosti škole s prilikama u suvremenom društvu.

restrukturiranje školstva, primanje slika, stvaranje slike, likovna umjetnost, umjetničko obrazovanje

nije evidentirano