hrvatski

Baština "kolijevke najvećeg sina naših naroda i narodnosti" i njezini korisnici: Konstrukcija Kumrovca kao turističke destinacije u socijalizmu i nakon njega

Stvaranje političko-turističke destinacije u doba socijalizma i postsocijalistička upotreba socijalističke baštine u ovome će se radu rasvijetliti na primjeru Kumrovca, rodnoga sela Josipa Broza Tita. Autorice će pokazati kako je selo koje je početkom 20. stoljeća imalo tridesetak kuća i oko 250 stanovnika, udaljeno od mora i utabanih turističkih trasa, u socijalizmu preobraženo u topos u kojem su se posjetitelji imali priliku susresti s temeljnim nacionalnim mitovima. Pritom je jedno od osnovnih pitanja što je u Kumrovcu izabrano kao reprezent socijalističkih vrijednosti i od čije strane. U središtu sveobuhvatnoga preoblikovanja stajala je Titova rodna kuća, oko koje je oformljen etnografski muzej na otvorenom, s nedvosmislenom ideološkom porukom. S jedne strane, autorice će se fokusirati na konstruktore Kumrovca, a s druge na posjetitelje koji su Kumrovec koristili kao podsjetnik na slavnu prošlost i arhivu adekvatnih društvenih sjećanja sačuvanih za budućnost. Pratit će se potom što se s nasljeđem socijalizma događalo devedesetih godina 20. stoljeća, osamostaljenjem Republike Hrvatske te izbijanjem Domovinskoga rata, kada je mjesto izloženo hotimičnoj društvenoj amneziji. Mijenjanjem političkog stava prema ovom mjestu blijede i materijalni svjedoci socijalizma: velebna socijalistička arhitektura napuštena je i ostavljena bez nove namjene i sadržaja do danas. Planirana depolitizacija Kumrovca najočitija je na primjeru muzeja na otvorenom. Od ustanove koja je trebala svjedočiti "o tome kako su bosonogi zagorski dječaci odlazili u svijet, kako su ostavljali svoj siromašni dom... i kako je jednom od tih poletaraca uspjelo da stane na čelo svjetskoj borbi za mir, za budućnost čovječanstva", muzej je preoblikovan u "neutralan" prikaz seljačkog života na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, što prevladava i u recentnoj turističkoj prezentaciji mjesta. Konačno, analizirat će se što se od kumrovečke infrastrukture i materijalnih ostataka prošlosti redefinira kao "socijalistička baština" i koju ulogu ona dobiva u suvremenosti. Pritom posebno mjesto zauzimaju suvremene proslave Dana mladosti, u kojima namjerno potisnut socijalistički imaginarij naglo izbija na vidjelo. Postavlja se i pitanje prava na kumrovečku baštinu, pri čemu se analizira čija se prošlost evocira i koji su njezini "korisnici". Tako se u izlaganje uvodi i višeglasje, analizom naracija posjetitelja s jedne te lokalnoga stanovništva s druge strane. Praćenjem procesa prikazivanja i korištenja socijalističke baštine, autorice će raspraviti o tome kako se ona redefinira u različitim povijesnim i političkim kontekstima, ostvarujući se pritom kao stav prema socijalističkoj prošlosti u sadašnjosti.

Kumrovec; političko-turistička destinacija; socijalistička baština; postsocijalizam

nije evidentirano