hrvatski

Zabranjeno plakatiranje! - politike prostora i "izvješene/oglašene" glazbe

Pretpostavimo li da se u nekom trenutku uspostavljene hijerarhije među glazbama mogu “uhvatiti”, za pretpostaviti je da ih negdje možemo i iščitati. U svom izlaganju autorica je odabrala odmaknuti se od javnih diskursa o glazbi, od top ljestvica i “zvjezdica” u novinskim kritikama, od trenutnih kulturnih politika ili naoko neupitnih vrijednosnih piramida, ali i od svojevrsnog utopijskog inzistiranja etnomuzikološke discipline na pretpostavci o jednakoj vrijednosti i ravnopravnosti svih glazbi. Umjesto toga u središtu su njezina interesa gradske ulice – no, ne njihovi zvukolici, već dijelovi njihovih krajolika (zidolika) – ulični plakati. Mogu li nam i što ulični plakati otkriti o prostornim politikama glazbi u gradu (u ovom primjeru Zagrebu) ; jesu li i možemo li ih smatrati subverzivnima ; jesu li, kada su plakati u pitanju, sve glazbe jednako vrednovane ili nam mjesta plakatiranja ipak otkrivaju ponešto o njihovim hijerarhijama – neka su od pitanja koja, na samom početku jednog istraživanja, otvara ovo izlaganje.

grad; glazba; prostor; politike; plakati

nije evidentirano