hrvatski

Pravaški pokret 1878.-1887.

Nakon povratka u politički život 1878. godine, Stranka prava već početkom 1880-ih postaje vodeća politička snaga Banske Hrvatske s vrlo širokom bazom sljedbenika koji prihvaćaju pravašku koncepciju nacionalne integracije, 1884. doseže vrhunac, a 1887. pravaški pokret posustaje, iscrpljen sustavnim progonima Khuenova režima. Za razliku od većine radova u hrvatskoj historiografiji koji pažnju uglavnom poklanjaju složenom sustavu pravaške ideologije i djelovanju nekolicine istaknutih pravaških prvaka, ova studija prati obilježja i širenje pravaškoga pokreta te utvrđuje društvenu strukturu vodstva Stranke prava, šireg kruga članova stranke, njezinih pristaša i agitatora te pravaškog izbornoga tijela u razdoblju od 1878. do 1887. godine. Iako se prati i djelovanje pravaških zastupnika u Hrvatskom saboru, agitacija putem glasila i općenito nastupanje u javnosti, središnje mjesto u knjizi zauzimaju izbori za Hrvatski sabor 1878., 1881., 1883., 1884. i 1887. jer upravo predizbornr aktivnosti, sam tijek izbora i njihovi rezultati pružaju najviše podataka o vodstvu Stranke prava, o utjecajnim članovima na lokalnoj razini i otkrivaju u kojim je dijelovima Banske Hrvatske (kojoj je 1881. utjelovljena i Vojna krajina) pravaštvo kao politička ideja bilo najrasprostanjenije, dok se analizom izbornoga tijela otkriva u kojim je društvenim grupama Stranka prava imala pristaše. Rezultati istraživanja teritorijalne (izborni kotar, boravište) strukture te profesionalne i dobne strukture vodstva Stranke prava, njezinih kandidata na izborima i zastupnika u Hrvatskom saboru te profesionalne strukture izbornika Stranke prava 1880-ih prikazani su brojnim analitičkim i sintetskim tabelama i grafikonima.

pravaški pokret; 1878.-1887.; politička propaganda; izbori; pristaše; kandidati na izborima; saborski zastupnici Stranke prava; teritorijalna struktura (izborni kotar; boravište); profesionalna struktura; dobna struktura

nije evidentirano