engleski

Infuence of different surface treatments on surface quality of metal-ceramic dental restorative materials

U ovom istraživanju proučavan je utjecaj različitih postupaka obrade i korozivno medija na površinu metalokeramičkih uzoraka. Prema uputama proizvođača učinjeni su metalokeramički uzorci (glinična keramika, IPS Classic, Ivoclar-Vivadent, Shaan, Liechtenstein napečena na Ni-Cr leguru, Wiron 99, Bego Germany) dimenzija 9, 0 × 9, 0 × 1, 2 mm. Jedan uzorak je glaziran. Površina jednog neglaziranog uzorka je polirana sa srednje grubim i potom finim dijamantnim svrdlom 20s (Komet GebBrasseler GmbH and Co KG Lemgo-D), a nakon toga s gumicom za poliranje (EXA Cerapol 0301G Edenta AG Dentalprodukte Switzerland) još 20s. Svi uzorci su potom uronjeni u 4% octenu kiselinu 16h na 80°C (ISO 6872). Površinska hrapavost uzoraka prije i poslije uranjanja u korozivni medij analizirana je pomoću mikroskop atomskih sila (MultiMode AFM, Veeco, Digital Instruments, Santa Barbara, USA), veličina skeniranog područja bila je 50 × 50 × 2μm. Rezultati su pokazali da su vr jednosti površinske hrapavosti keramike visoke i variraju značajno za različite n čine obrade površine. Glazirana površina glinične keramike je znatno manje hrapava nego neglazirana. U usporedbi s glaziranjem poliranje neglazirane površine nije dovelo do smanjenja hrapavosti do zadovoljavajuće razine. Nakon uranjanja u korozivni medij prosječna površinska hrapavost (Ra) se smanjila za sve uzorke, a polir ni neglazirani uzorak je i dalje imao najviše vrijednosti Ra. Unutar ograničenja ovog istraživanja može se zaključiti da se poliranje zubne glinične keramike u usporedbi s glaziranjem nije pokazalo dovoljno učinkovito u postizanju prihvatljive razine površinske hrapavosti. Svakako su potrebna daljnja ispitivanja utjecaja različitih postupaka obrade i protokola poliranja na kvalitetu površine keramike.

feldspathic ceramics; AFM; surface roughness

nije evidentirano