hrvatski

Protetski aspekti biološke širine

Rubna prilagodba nadomjestka je ključna za njegovu kompatibilnost s parodontalnim pričvrsnim strukturama. Parodontalni pričvrsni aparat se koronalno od ruba alveolarne kosti sastoji od 1 mm gingivnog vezivnog tkiva i 1 mm spojnog epitela. Ova pričvrsna zona se naziva biološka širina. Koronalno od spomenutih struktura se nalazi gingivni sulkus koji je klinički dubok 2-3 mm. Ako nadomjestak ne ostavlja prostor za ove normalne anatomske strukture, dolazi do kronične, rubne upale. Cilj predstavljene studije bio je istražiti povezanost između intaktnih i protetski restauriranih donjih prvih i drugih kutnjaka s obzirom na aproksimalni gubitak kosti. Analizirano je ukupno 128 ortopantomograma pacijenata Zavoda za parodontologiju (Stomatološki fakultet, Zagreb). Mjerenja su izvođena pomoću pomične mjerke i negatoskopa, na 91 restauriranom i 78 intaktnih kutnjaka. Aproksimalni gubitak kosti je definiran kao udaljenost od caklinskocementnog spojišta do ruba alveolarne kosti. Restaurirani zubi su pokazali statistički veći gubitak kosti mezijalno (p<0, 001) u usporedbi s intaktnim zubima, dok razlika u gubitku kosti distalno nije nađena. Mezijalni gubitak kosti je bio najizraženiji kod restauriranih zubi 37 i 47 (p<0, 05). Preparacija koja je cirkumferentno smještena na istoj razini vrlo vjerojatno narušava biološku širinu jer je parodontni pričvrstak aproksimalno smješten više koronalno nego na vestibularnim i lingvalnim površinama. Iako je na ovom uzorku utvrđena razlika u visini kosti između restauriranih i intaktnih zubi, subgingivalno smješteni rubovi krunica ne moraju dovesti do ozljede parodontnih tkiva. Međutim, iz tog razloga je potrebno razumijevanje

biološka širina; fiksni protetski nadomjestak; produljenje kliničke krune

nije evidentirano