hrvatski

Narodni motivi u projektima Friedricha Schmidta za Hrvatsku

Jedan od najvažnijih zadataka koji si je postavio đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, kao vjerojatno najznačajniji mecena hrvatske kulture u 19. stoljeću, bio je „preporod“, odnosno, uvođenje jedne nove razine kvalitete u onodobnu hrvatsku arhitekturu i umjetnost uopće. Na polju arhitekture pod preporodom je podrazumijevao otklon od do tada prevladavajućeg baroknog klasicizma te projektiranje s oslonom na historijske stilove: romaniku i gotiku u sakralnom, te renesansu u profanom graditeljstvu. Arhitekt kojeg je odabrao kao ključnu osobu za uvođenje nove razine kvalitete u hrvatsku arhitekturu bio je Bečanin Friedrich Schmidt, koji je tada smatran najvažnijim neogotičarom srednje Europe. Schmidt je zahvaljujući Strossmayeru izveo cijeli niz projekata u Hrvatskoj: dovršio je gradnju đakovačke katedrale, a u Zagrebu je restaurirao župnu crkvu Svetog Marka, započeo restauraciju tamošnje katedrale, te sagradio zdenac Blažene Djevice Marije na Kaptolu i zgradu Akademije. U skladu s jačanjem nacionalnih osjećaja arhitekti 19. stoljeća su se redovito oblikovnim rješenjem pojedinih elemenata građevina koje su projektirali nastojali referirati na neke specifičnosti u arhitektonskim tradicijama prostora za koje su radili. Schmidt je tako na dva svoja ostvarenja u Hrvatskoj posegao za primjenom narodne ornamentike: pri projektiranju krova na crkvi Svetog Marka u Zagrebu (projekt iz 1876.), te poda u katedrali u Đakovu (projekt iz 1879.). Njegov se postupak nadovezuje i na teorijske preporuke arhitekta Gottfrieda Sempera o motivima iz tekstilne umjetnosti kao pramotivima arhitektonske ornamentike. Schmidtove predloške za narodne motive nije teško detektirati. Angažiranje ovog arhitekta u Đakovu i Zagrebu, poklopilo se s jednim od najvećih projekata na polju popularizacije narodne umjetnosti Južnih Slavena, izdavanjem Ornamenata jugoslavenske narodne domaće i umjetne obrtnosti Felixa Laya (1871., 1875. – 1884.) Krov crkve Svetog Marka Schmidt je prekrio s glaziranim crijepom u skladu s tradicijom koja je postojala u gotičkoj arhitekturi. Dominantni motiv krova predstavljaju dva ogromna grba, Hrvatske i Zagreba koji su okruženi motivima s narodnih tkanina, navodno đakovačkih pregača, koje je arhitekt vidio u Layevoj zbirci. Slični su, samo nešto jednostavniji i motivi koje je primijenio na podu đakovačke katedrale, a koji su preuzeti s narodnih ćilima. Pod je izveden od cemetnih ploča proizvedenih u tri različite boje (plavo-crne, crvene i bijelo-sive).

Josip Juraj Strossmayer; Friedrich Schmidt; Crkva Svetog Marka u Zagrebu; đakovačka katedrala; historicizam; neogotika; Felix (Srećko) Lay

nije evidentirano