hrvatski

“Benemerita nazione”: albanski vojnici i časnici u Zadru (XVI. – XVIII. stoljeće)

Tijekom razdoblja ranoga novovjekovlja, a posebice u doba mletačko-turskih ratova u XVII. stoljeću (Kandijski i Morejski rat), učestala su i vrelima dobro potvrđena migracijska kretanja duž cijele istočne obale Jadrana. Kretanja stanovništva (skupna ili pojedinačna) odvijala su se iz područja ugroženih ratnom nesigurnošću prema odredištima koja su nudila stabilnije uvjete življenja. Grad Zadar je – kao nekdašnja metropola Dalmacije – stoljećima slovio kao jedno od najučestalijih i po mnogu čemu najpoželjnijih odredišta za izbjeglice, prognanike i sve one koji su s područja mletačko-turske granice novi početak tražili daleko od ratne svakodnevice. Već od druge polovice XV. stoljeća, a posebice od XVI. stoljeća i Ciparskoga rata (1570.-1573.), kada pod osmanlijsku vlast pada najveći dio prostranog i plodnog zadarskog zaleđa, glavni grad Dalmacije postaje jedno od najvažnijih i vojnim posadama najjačih mletačkih obrambenih uporišta na istočnom Jadranu. U Zadru tada djeluju brojne domaće vojne snage (primjerice, elitne konjaničke postrojbe zvane Croati a Cavallo), grčki stratioti, talijanski plaćenici te – središnja tema ovoga rada – vojnici zavičajem sa šireg područja Mletačke Albanije. U vrelima nazivani Soldati Albanesi, Cavalleria Albanese ili Cappelletti, ovi će vojnici i časnici imati nemalu ulogu u vojnoj, društvenoj, ali i demografskoj povijesti Zadra i Dalmacije kroz više stoljeća ranoga novovjekovlja. Iako mnogi od njih ne borave u Zadru trajno već isključivo sukladno potrebama djelovanja i kretanja postrojbe kojoj pripadaju, albanski vojnici u velikoj će mjeri nemalim dijelom svoje vojne karijere biti vezani uz glavni grad Dalmacije. Istraživanje povijesti iseljevanja, kretanja i djelovanja albanskih vojnika i časnika u gradovima duž istočne obale Jadrana i u Mlecima stoga je zanimljiva i znanstvene pažnje vrijedna problematska tema, ali i dodatno posvjedočenje nikada ugaslih migracija i prožimanja između krajeva, gradova i ljudi koji dijele jedno isto more. Ovaj rad zasnovan je na istraživanju dosadašnjih saznanja historiografije, kao i na podrobnoj raščlambi gradiva iz Državnog arhiva u Zadru, posebice fonda Spisi zadarskih bilježnika (oporuke, inventari, ugovori). U manjoj su mjeri, samo kao nadopuna prethodno spomenutim vrelima, uporabljeni i oporučni spisi pohranjeni u Državnom arhivu u Mlecima (Archivio di Stato di Venezia). U radu se, tragom izvora i literature, ukazuje na temeljne sastavnice koje se odnose na prisutstvo i djelovanje albanskih vojnika i časnika u Zadru u dugom vremenskom rasponu od kraja XVI. stoljeća do kraja XVIII. stoljeća. Posebno pomna istraživačka pažnja usmjerena je na raščlambu načina bilježenja pripadnika ove skupine albanskih useljenika u zadarskim vrelima (imena, prezimena, činovi, pripadnost pojedinim postrojbama), mjesta njihova stanovanja u Zadru (prema predjelima i četvrtima), gospodarskih mogućnosti (posjedovanje pokretne i nepokretne imovine i novčanog kapitala), svakodnevlja (obiteljske i rodbinske veze, prijateljski odnosi i poznanstva), kao i na raščlambu njihovih odnosa s zadarskim vjerskim ustanovama i duhovnim osobama. U sklopu raščlambe ovih sastavnica važno mjesto odnosi se na utvrđivanje oblika uključenosti i uklopljenosti albanskih vojnika i časnika u zadarsko društveno svakodnevlje, kao i učestalosti njihove povezanosti sa drugim useljenicima u grad Zadar. Na kraju, ovaj rad teži ukazati na neodvojivost u sagledavanju bitnih sastavnica iz prošlosti istočnoga Jadrana kroz duga stoljeća njegove povijesti i povezanosti s mletačkom državom i njezinim interesnim područjem.

Dalmacija; Zadar; Albanija; Albanci; Mletačka Republika; mletačko-turski ratovi; vojna povijest; društvena povijest; rani novi vijek; migracije

nije evidentirano