hrvatski

Suzbijanje korova u uljanoj repici

Uljana repica se u Hrvatskoj sije u razdoblju između posljednje dekade kolovoza i prve dekade mjeseca rujna. Ukoliko se repica posije prerano, razvija se prebujni usjev. Kasnije pak posijana repica najčešće rezultira slabije razvijenim usjevom. I prebujan i slabije razvijen usjev uljane repice teško podnose niske temperature tijekom zime, sporije se obnavljaju tijekom proljeća, kasne u porastu i fenofazama rasta i razvoja. Zbog izmrzavanja može doći i do prorjeđenja sklopa (plješine). Sve navedeno može uzrokovati smanjenje prinosa. Uljana repica je kultura gustog sklopa i kao takvoj korovi joj ne nanose znatne štete naročito ako su sve ostale agrotehničke mjere obavljene kvalitetno i u optimalnim rokovima. Korovi najveće štete nanose u početku vegetacije. Zajedno s repicom niču jednogodišnji širokolisni toploljubni korovi. To su od jednogodišnjih širokolisnih: limundžik – Ambrosia artemisiifolia, loboda – Chenopodium album, šćir – Amaranthus retroflexus, mračnjak – Abutilon theophrasti, dvornici – Polygonum spp. i dr. Najčešći uskolisni korovi usjeva uljane repice u početnom dijelu vegetacije su: koštan – Echinochloa crus-galli, muhari Setaria spp. i prosa – Panicum spp. Najčešće navedene korovne vrste ne predstavljaju problem usjevu uljane repice jer izmrznu s prvim jesenskim mrazovima. Međutim, ukoliko ovi korovi poniknu u velikom broju jedinki po jedinici površine mogu značajno konkurirati mladom usjevu. Tako oslabljen usjev ulazi nedovoljno pripremljen za prezimljenje. Stoga potreba za suzbijanjem ovih vrsta korova ovisi o njihovom broju po jedinici površine i općem stanju usjeva repice.

uljana repica; korovi; suzbijanje; herbicidi

nije evidentirano