hrvatski

Suzbijanje žičnjaka (Coleoptera:Elateridae) u kukuruzu po načelima integrirane zaštite bilja

Žičnjaci su ekonomski značajni štetnici kukuruza čija štetnost često dovodi do potrebe za presijavanjem usjeva. Osnovni problem u suzbijanju žičnjaka je nedostatak znanja, nemogućnost kurative i nedostatak raspoložive opreme. Pokus proveden na parceli kukuruza u Krapinskim Toplicama imao je za cilj istražiti razlike u učinkovitosti pojedinih insekticida primijenjenih različitim metodama aplikacije u uvjetima visoke zaraze žičnjacima (64 ličinke/ m2). U pokusu provedenom po slučajnam bloknom rasporedu u četiri repeticije istražena je djelotvornost šest pripravaka na osnovi pet djelatnih tvari (tiametoksam, fipronil, imidakloprid, karbofuran, klorpirifos-etil i teflutrin) primijenjenih pomoću dvije metode primjene (granule u traku i tretiranje sjemena). Tretiranje sjemena insekticidima preporučuje se u uvjetima niže zaraze žičnjacima: 1 - 2 do 8 ličinki/ m2 u aridnim, odnosno 3 - 5 pa do 10 ličinkil m2 u humidnim područjima. Međutim, rezultati našeg istraživanja pokazali su da se i u uvjetima visoke zaraze žičnjacima uspješna zaštita može provesti tretiranjem sjemena insekticidima na osnovi neonikotinoida. U uvjetima visoke zaraze žičnjacima tretiranje sjemena insekticidom na osnovi tiarnetoksama polučilo je zadovoljavajuću učinkovitost. Primjena zemljišnih insekticida tretiranjem sjemena ekološki i ekonomski je najpovoljnija, stoga bi njihovu djelotvornost trebalo istražiti i na drugim kulturama, kao što su šećerna repa i uljana repica.

žičnjaci; kukuruz; insekticidi; tretiranje sjemena; štete

nije evidentirano