hrvatski

"Svirač tanga" Christopha Heina ili književnost versus povijesna laž

U uvodnom dijelu prikazan se odnos između književnosti socijalističkog realizma, socijalizma s ljudskim likom, utopijskog socijalizma i državne ideologije u Njemačkoj Demokratskoj Republici u četrdeset godina njezina postojanja (1949-1990). Središnji dio posvećen je romanu „Der Tangospieler“ (1989 ; „Svirač tanga“) Christopha Heina. Roman se sastoji od dvije priče, a svaka je povezana s aktualnim povijesnim događajem. Prva priča („mala“ priča) govori o sveučilišnom asistentu povijesti Hans-Peteru Dallowu, koji je 1966. godine osuđen na 21 mjesec zatvora zbog bizarnog razloga političke naravi – nehotičnog izvrgavanja ruglu državnog poglavara. Heinova druga priča („velika“ priča) povijesna je „priča“ o invaziji snaga Varšavskog saveza u Čehoslovačku 1968. godine, kad Dallow izlazi iz zatvora i pokušava nastaviti živjeti. Tema Praškog proljeća bila je više od dvadeset godina zabranjena tema za historiografe i književnost u DDR-u. Roman „Svirač tanga“ studija je o „melankoličnom“ i otuđenom čovjeku čiji identitet razara nepravda pravosudnog sustava DDR-a. On je primjer kako državna politika može nepovratno uništiti čovekov život jer on se – to je okrutna, ironična poruka ovog djela - može u bilo kojem trenutku zamijeniti novim.

književnost Njemačke Demokratske Republike osamdestih i devedesetih godina; socijalistički realizam; socijalizam s ljudskim likom; utopijski socijalizam; Christoph Hein;

nije evidentirano