hrvatski

„Varoška kuća“ na glavnom gornjogradskom trgu, rani primjer visokog historicizma u Osijeku

Urbani razvoj Osijeka nakon njegova proglašenja slobodnim kraljevskim gradom tijekom cijelog 19., pa i u prvim desetljećima 20. stoljeća izuzetno je brz. Iako će demografski ovaj grad zaostajati nakon 1860. za drugim političkim i gospodarskim centrima na hrvatskom području, poput Zagreba ili Rijeke, arhitektonskim ostvarenjima podignutim u spomenutom periodu, ostat će konstantno jednom od glavnih prijestolnica hrvatskog historicizma, te kasnije secesije. U povijesti arhitekture historicizma u Osijeku izdvajaju se dva perioda intenzivne izgradnje za vrijeme kojih su podignuta neka od najreprezentativnijih zdanja u gradu. Prvi je trajao okvirno od početka 60 – ih godina 19. stoljeća do početka gospodarske krize u Monarhiji 1873. Drugi je bio znatno duži – počeo je krajem 80 – ih godina 19. st., a završio je tek s Prvim svjetskim ratom. U prvom periodu snažnog urbanog rasta Osijeka u gradu su podignute brojne reprezentativne stambene, ali i javne građevine poput pučke škole, kazališta i kasina u gornjem gradu, sirotišta te bolnice. Među najvažnije u to vrijeme podignute objekte spada i takozvana „varoška kuća“ na glavnom gornjogradskom trgu, koja je svojom veličinom i reprezentativnošću postala jedan od nezaobilaznih simbola grada. Sagrađena je po projektima domaćeg arhitekta Aloisa (Vjekoslava) Flambacha. Gradnja je većim dijelom izvedena 1872. od strane graditelja iz Temišvara Carla Fliegaufa, komu se prije pripisivao projekt. Novčana sredstva za gradnju osigurala je Slavonska komercijalna i eskomptna banka koja je najamno pravo prostorija u njoj preuzela od grada na 43 godine. Zbog financijskih teškoća banka je već 1873. prodala veći dio udjela u varoškoj kući te je formirana tvrtka – Društvo za gradnju varoške kuće u čijem je vlasništvu stajalo najamno pravo na prostorije u ovoj građevini do 1881. kada je prodano, zbog financijskih neprilika tvrtke, Gradskom poglavarstvu. Tipološki riješena poput gradske vijećnice (iako nije trebala služiti kao vijećnica) ova je građevina simbol nove uloge Gornjeg grada u urbanoj strukturi Osijeka – koji se u tom vremenu počeo pretvarati u glavno novo i gospodarsko i kulturno središte mjesta. Istodobno riječ je o građevini koja svojom arhitekturom: stilskom čistoćom i plastičnošću pročelja navješćuje dolazak visokog historicizma u osječku arhitekturu.

Osijek; Gradska kuća; historicizam; neorenesansa; Vjekoslav (Alois) Flambach; Carl Fliegauf

nije evidentirano