engleski

Differences in social skills of pupils with visual impairment, of lower school age, as assessed by their parents

Deficit u socijalnim vještinama tijekom djetinjstva, ukoliko je netretiran, postaje stabilan tijekom vremena i prema nekim istraživanjima povezan je sa slabim akademskim postignućima te može biti prediktor problema socijalne prilagodbe i ozbiljne psihopatologije kasnije u životu. Slijepa i slabovidna djeca koja ne postignu kompetencije u skladu sa svojom dobi i koja razviju pogrešna socijalna ponašanja često imaju poteškoća u interakciji sa širom socijalnom okolinom. Takva djeca se često fokusiraju samo na vlastite interese i akcije, verbalno komuniciraju na neprikladne načine, ispoljavaju neobične zahtjeve i sl. Zbog toga rehabilitacijska procjena mora obuhvatiti bez iznimke i procjenu socijalnih vještina, kako bi se na vrijeme uočila djeca koja imaju problema u ovom području te kako bi se nakon toga uključila u program razvoja socijalnih vještina. Roditelji, rehabilitatori (defektolozi-tiflopedagozi), učitelji, stručni suradnici i druge značajne osobe iz okoline djeteta s oštećenjem vida su najbolji (subjektivni) procijenitelji socijalnih postignuća i ciljeva. Ovim istraživanjem je obuhvaćeno 40 (N=40) roditelja učenika oštećenog vida nižeg školskog uzrasta od čega su polovica (N=20) roditelji dječaka. Socijalne vještine su procijenjene instrumentom Social Skills Rating System – SSRS (Gresham i Eliot, 1990), Parent Form, Elementary Level. Dobiveni rezultati su pokazali da postoje razlike u socijalnim vještinama učenika oštećenog vida s obzirom na spol u sva četiri ispitana područja socijalnih vještina (kooperativnost, asertivnost, odgovornost i samokontrola) prema procjeni njihovih roditelja.

social skills, visual impaired children, parents, rehabilitation

nije evidentirano